Gornja Nakovana » Sveti Ilija

About this listing

Zmijino brdo na Pelješcu » Vrh Sv Ilija, 960 m – HPO

Sveti Ilija (Sveti Ilija, 961 m) je najviši vrh i najpoznatija planinarska destinacija na Pelješcu, nalazi se na zapadnom kraju poluotoka. Masiv oko vrha Sv. Ilije proteže od sjeveroistočne do jugozapadne obale poluotoka, te je 6,5 km dug i oko 2,5 km širok.

Jedna legenda kaže da je vrh bio nazvan Perunovo brdo, po starom slavenskom bogu Perunu, gospodaru gromova. Crkva Sveti Ilija i Pantelija je ovdje izgrađena u 16 ili 17 stoljeću, te je bila uništena od strane mnogih udara gromova u 19 stoljeću i nikada nije ponovno obnovljena. Sv Ilija zamijenilo je ime Perun. Kasnije u povijesti talijanski naziv Monte Vipera (planina zmija) je bio u uporabi. Neki misle ime je došlo od zmije otrovnice, imena poskok, koja živi u tom području, a drugi misle da je zbog konfiguracije strmih stjenovitih padina iznad Orebića koje podsjećaju na zmiju, sa svojim cik-cak linijama geoloških slojeva. Lokalni stanovnici ga jednostavno nazivaju, Ilija.

U nižim dijelovima planine prevladava mediteranski hrast i hrast crnika. Iznad 750 m možete naći lijepe šume crnog dalmatinskog bora. Ostala područja su pokrivena makijom ili stijenama prekrivenim mirisnim mediteranskim biljem. Planine i vrhovi na poluotoku Pelješcu su dostupni za uspon tijekom cijele godine. Iako je najbolji period za uspon proljeće i jesen, zahvaljujući najviše ugodnoj temperaturi i lijepoj vidljivosti.

Iako tanak sloj snijega može pokriti vrhove Pelješca za kraća razdoblja u zimskom periodu, općenito planine i vrhovi su većinu vremena bez snijega i dostupni su zimi. U zimskom periodu sa vrha Sv. Ilija pruža se prekrasan pogled na snijegom prekrivene Dinarske vrhove na kopnu, te s druge strane prema otocima Jadrana, sto je nezaboravno iskustvo. Panorama iz Sv. Ilije uključuje pogled na planine Biokovo, Mosor, Rilić, Čvrsnica, Prenj, Velež, delta Neretve, otoke srednje i južne Dalmacije (Korčula, Brač, Hvar, Vis, Mljet, itd…). Sve do Dubrovnika i planine Orjen u Crnoj Gori, a ako ste dovoljno sretani možete vidjeti obalu Italije, ali samo tijekom sjevernog vjetara (Bura), kada je nebo kristalno čisto.

Postoje dvije planinske kučice, drvena na 565m. nadmorske visine, koja je postavljena sredinom 80-tih, od strane lovačkog društva, te kamena koja se nalazi na točno 800m. nadmorske visine. Tu kućicu je 1908 g. dao sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen put iz zaseoka Urkunići, kao i pojilo za životinje.

Na stotu godišnjicu (2008g.) planinarsko društvo uz potporu lokalnih vlasti krenulo je u obnovu iste, te se radovi privode kraju. Najopasnije vremenske situacije na planinama mogu biti u slučaju iznenadnih oluja, mećava ili guste magle (posebno u kasnu jesen, rano proljeće, ili za vrijeme iznenadne ljetne oluje). Od opasnosti u planinama na Pelješcu, treba dati posebnu pozornost na mogućnost za susret sa zmijom, uključujući najotrovniju u području, Poskok.

Od ostalih stvari, kojih trebate biti svjesni i savjesni, jest odjeća, duge hlače u svim uvjetima (ljeti), isto tako obuća koja mora biti primjerena za planinske uvjete. Pogled s vrha naprosto je nevjerojatan. Prema Hvaru i Biokovu na sjevernu stranu te prema Korčuli, Mljetu i Lastovu s južne strane. Na vrhu se nalazi ploča u stijeni koja označava ime vrha i nadmorsku visinu te drveni križ i metalni žig u stijeni. Za ovaj vrh postoji puno upozorenja da je pun zmija i ne zove se bez razloga Zmijino brdo. Preporuka je da se u ovaj uspon kreće propisno obuven i odjeven, što zbog zmija, što zbog kamenjara.

Početna točka ovog uspona je na prijevoju Gornja Nakovana (Nakovanj), a do nje se stiže asfaltnom cestom 6 km sjeverozapadno od Vignja. Na tom mjestu se nalazi rampa na početku makadamske ceste. 50 metara sjeverno od rampe napravljeno je proširenje kao mali parking, pa tu treba parkirati automobil.

Od rampe do okretišta Podpišćet vodi makadamski put. Ako je rampa otvorena moguće je doći automobilom do ovog okretišta i na taj način skratiti put 3 km. Od okretišta Podpišćet započinje uspon po dobro uhodanoj i označenoj stazi koja vodi kroz visoku makiju, koja u ljetnim vrućim mjesecima pruža ugodnu hladovinu. Ovaj dio uspona završava kod lovačke kućice, koja je postavljena sredinom 80-tih, od strane lovačkog društva za potrebe lova na muflone.

Na livadi ispred stare lovačke kućice je smjerokaz na raskrižju planinarskih putova na kojem je ispisano odredište i vrijeme hoda. Na ovom mjestu staza kojom smo došli od okretišta spaja se sa stazom koja vodi iz Bilopolja. U nastavku planinarska staza vodi kroz borovu šumu sve do planinarskog doma kod kojeg se ova staza spaja sa onom koja dolazi iz Ruskovića.

Ovaj planinarski dom zidan u kamenu, dao je sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen i put iz zaseoka Urkunići, kao i pojilo za životinje. Na stotu godišnjicu (2008. god.) planinarsko društvo Sv. Ilija iz Orebića uz potporu lokalnih vlasti počelo je sa obnovom kuće. Danas je kuća u potpunosti obnovljena nalazi se na 800 m nadmorske visine.

Od planinarskog doma staza još neko vrijeme vodi kroz borovu šumu, a potom prolazi kroz kamenjar i kršku golet obraslu travom i mediteranskim biljem. Sam vrh je obilježen manjim drvenim križem oko kojeg je veća gomila kamenja – ostaci kapelice Sv. Ilije iz 17 stoljeća. Na stijeni je ugrađena ploča na kojoj je ispisano ime vrha i nadmorska visina. Uz to, tu je ugrađen i metalni planinarski žig u tuljac sa upisnom knjigom posjetitelja.

Sv. Ilija je najviši vrh poluotoka Pelješca. Zbog visine i izdvojenog položaja Pelješca to je jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama. Nalazi se na zapadnom kraju poluotoka. Masiv oko vrha Sv. Ilije proteže od sjeveroistočne do jugozapadne obale poluotoka, te je 6,5 km dug i oko 2,5 km širok. Jedna legenda kaže da je vrh bio nazvan Perunovo brdo, po starom slavenskom bogu Perunu, gospodaru gromova. Crkva Sveti Ilija na vrhu je izgrađena u 16 ili 17 stoljeću, te je bila uništena od strane mnogih udara gromova u 19 stoljeću i nikada nije ponovno obnovljena.

Sa vrha je zadivljujući pogled prema sjeveru na Hvar i Biokovo, te prema Korčuli, Mljetu i Lastovu sa južne strane. Ova staza je najlakša jer savladava najmanju visinsku razliku, a najduža je. Za ovaj vrh postoji puno upozorenja da je pun zmija i ne zove se bez razloga Zmijino brdo.

Preporuka je da se u ovaj uspon kreće propisno obuven i odjeven, što zbog zmija, što zbog kamenjara.

Statistika i pregled staze