Bribir-PK Kurin-Zagradski vrh

About this listing

Zagradski Vrh, 1087m – HPO

Zagradski vrh (1087 m) – je jedan od najljepših vidikovaca u hrvatskoj, a najviši je vrh na uzdužnom pojasu primorskog ruba goranske visoravni.

Nalazi se između Vinodolske zaravni i Viševice, te predstavlja prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele.

Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola. Vršni dio ima oblik lijepoga travnatog hrpta s kojeg se šire vidici prema Vinodolu, Riječkom zaljevu, Viševici, Liču i Fužinama.

Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na visini od 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi, po kojima je ime dobio i sam vrh. Zagradski je vrh atraktivan i jednostavan za uspon.

Na geodetskom stupu, crvenom bojom ispisana je visina i ime ovog vrha. Pored kamene piramide novi je trokutasti, uzidani žig, a u limenoj kutiji plastični žig “Riječke transverzale” i upisna knjiga.

Ako se dolazi iz smjera Zagreba, autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na čvorištu Oštrovica i nastaviti vožnju u smjeru Crikvenice i Selca. Nakon prolaska grada Selce treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu 5062, po kojoj se stiže u mjesto Bribir. Ako se dolazi iz smjera Rijeke, treba voziti prema Crikvenici i Selcu, a nakon prolaska kroz grad Selce skrenuti na lokalnu cestu 5062, po kojoj se stiže u mjesto Bribir. U centru Bribira, preko puta pošte, treba parkirati automobil i to je početna točka ovog planinarskog izleta.

Slijedeća crtica napisana o mjestu Bribir, na stranicama turističke zajednice, daje se u nastavku:

„Ostaci starih zidina i gradska kula podsjećaju na vrijeme knezova Frankopana čija je četiri stoljetna vladavina ostavila duboke duhovne i materijalne tragove u Vinodolu. Svoj najveći procvat Bribir doživljava u vrijeme kneza Bernardina Frankopana koji učvršćuje kaštel i gradske zidine. Kada je 1848. godine ukinuto bribirsko vlastelinstvo općinska vlast je porušila Vela i Mala vrata i kaštel, a na njegovu je mjestu sagrađena škola. Tako je u ruševinama završila duga i slavna povijest bribirske utvrde. Jedini ostatak bribirske utvrde je četverokutna kula iz 1302. godine i dio zidina. Sa brežuljka na kojem je smješten stari grad puca pogled na dolinu i Novi Vinodolski. Umjetnička renesansna djela u crkvi sv. Petra i Pavla svjedoče o visokoj razini kulturnih i civilizacijskih dosega srednjovjekovnog Vinodola i jakim vezama sa Europom“. 

Od početne točke ovog planinarskog izleta, treba krenuti uzbrdo, kroz naselje, u smjeru vodospreme. Do vodospreme vodi i asfaltna cesta sa jednom manjom makadamskom prikratom. U nastavku uspona, od vodospreme pa do izlaska na prijevoj, planinarska staza vodi po građenom pješačkom putu, koji se u manjim serpentinicama, jako oštro uzbrdo, uzdiže do izlaska na greben Klančac, nakon toga, uspon se nastavlja dalje po položenijoj planinarskoj stazi, do križanja sa asfaltnom cestom 5062, koju presijeca i nastavlja dalje po građenom pješačkom putu, do rampe na makadamskoj cesti.

Od rampe, planinarska staza najprije vodi po makadamskoj cesti, skreće sa nje na šumarski put, da bi na kraju po dobroj građenoj pješačkoj stazi, dovela do PK „Kurin“.

PK Kurin su zapravo dvije brvnare na mjestu logora iz Drugoga svjetskog rata, koje su preuređene u planinarsku kuću i planinarsko sklonište. Nalaze se na maloj čistini usred miješane šume, udaljena 200 m od makadamske ceste koja vodi za Ravno pod Zagradskim vrhom.

Od PK Kurin, planinarska staza vodi po šumarskom putu spomenutih 200 m, izlazi na makadamsku cestu, na koju skreće desno, vodi po njoj slijedećih 150 m, skreće s nje lijevo na pješački put. Ova dionica uspona, od skretanja lijevo sa makadamske ceste, pa do ponovnog povratka na nju, dosta je naporna, nije dovoljno markirana, vodi stalno gore-dolje kroz šumu po kamenjaru, pa se treba dobro koncentrirati da se ne napravi krivi korak i da se ne skrene sa planinarske staze, zbog nedovoljnih markacija, koje izostaju na puno križanja, na kojima treba donijeti odluku kako dalje? Ova dionica je duga 2,5 km a negdje na polovini se križa sa lokalnom asfaltnom prometnicom 5062, po drugi put, i ponovo je presijeca i nastavlja dalje po pješačkom putu.

Nakon izlaska na makadamsku cestu, uspon se nastavlja dalje po njoj, do križanja s planinarskom stazom, na koju treba skrenuti lijevo. Odmah nakon skretanja, započinje jako oštar uspon uzbrdo, koji u početku vodi po travnatom terenu prošaranom crnogoričnom šumom, nakon koje nastavlja dalje preko kamenjara, do izlaska na travnato-kamenito vršno bilo Zagradskog vrha.

Zagradski vrh je u naravi travnato-kamenita glavica, dugačka stotinjak metara, koja je obrasla šumom sa sjeverne zapadne i južne strane dok je s istočne strane travnato-kamenita padina. Pogled sa vrha je otvoren u svim smjerovima i nije ničim ometam. Trebalo bi dugo nabrajati što se sve vidi, pa preostaje samo konstatacija, da vrijedi puno više od prolivenog znoja da se dođe na njega. Ovaj vrh je jedan od ljepših vidikovaca u Hrvatskom gorju.

Statistika i pregled staze