O imenu spilje postoje dvije vrste priča. Po starijoj verziji koja je u narodu već polako i zaboravljena, ime je dobila po čovječuljku “možaku” koji se skrivao u pećini na kraju Vrajžeg prolaza te ljudima pomagao kao dobri šumski duh, pretvaravši se u grane i korijenje koji su dobivali organske oblike. Vjeruje se da se tu skrivao muškarac – “muž” pred najezdom Turaka ili ljudi koji su ga iskorištavali pa je tako i dobila ime “muževa kuća” ili “hiša“.
Dugačka je 200 metara, veoma prostrana te nije u cijelosti istražena. Prohodna je sve do jezerca koje se nalazi na kraju spilje gdje je sveučilišni profesor dr.sc. August Langhoffer sa suradnicima, tokom istraživanja faune spilje, pronašao čovječju ribicu.
Ova spilja nalazi se iznad zaravni kojom završava Vražji prolaz. Prema narodnoj predaji za vrijeme najezde turaka oko 1525. tu se dijelom sklonilo stanovništvo ovog područja. Gospodar skupine ljudi koja se sakrila u spilju bio je muž – muškarac, pa je po tome i dobila naziv Muževa hižica. Spilja je vrlo prostrana. Dugačka je oko dvjesto metara te je bogata sigama, a na kraju spilje koje još nije u cijelosti istražena nalazi se jezerce. Prema nekim navodima, u tom je jezercu, približno u isto vrijeme kad i u Postojnskoj jami, pronađena čovječja ribica.
