Premužićeva staza

About this listing

Premužićeva staza se s razlogom ubraja među najljepše staze ne samo na Velebitu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Svaki zaljubljenik u prirodu barem jednom treba proći ovu nezaboravnu stazu čija ljepota na svakom koraku ostavlja bez daha. Premužićeva staza se ubraja u pravo remek-djelo graditeljstva, a proteže se vršnim dijelom sjevernog i srednjeg Velebita. 

Mala povijest Premužićeve staze

Idejni začetnik Premužićeve staze je dr. Ivan Krajač, alpinist, političar, pravnik i istinski zaljubljenik u Velebit. Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita koji je u društvu Krajača istraživao Rožanske kukove.

Izgradnja Premužićeve staze trajala je od 1930.-1933., a posebna je iz više razloga. Izgrađena je posve od prirodnih materijala tehnikom suhozida. Ta činjenica je izuzetno fascinantna jer se staza cijelim putem čini kao da je tu vječno stajala. Teško je pojmiti činjenicu da su stazu izgradile ljudske ruke.

Premužićeva staza prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš, a trasirana je tako da nema velikih uspona. Prolazak kroz Hajdučke i Rožanske kuke, jedan od najimpresivnijih dijelova Premužićeve staze, inače je bio dostupan samo iskusnim alpinistima i planinarima koji su nekoć taj dio Velebita prolazili uz puno znoja, truda i energije. Uz pomoć Premužićeve staze su ove veličanstvene ljepote Velebita postale dostupne svima, pa čak i onima bez iskustva i pretjerane kondicije. Prosječni nagib staze iznosi svega 10%, a široka je samo 1,20 metara kako bi od samog početka bila dostupna samo hodanjem.

Premužićeva staza je službeno dugačka 57 kilometara, prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Park prirode Velebit te se proteže od Zavižana do Baških Oštarija. Prije spuštanja do planinarske kuće Alan kratko se silazi sa službene Premužićeve staze gdje se, vjerojatno gubi pokoji kilometar. Stoga ako planiraš proći cijelu stazu, imaj na umu ovu zanimljivu informaciju.

Kako prijeći Premužićevu stazu?

Premužićeva staza se najčešće prolazi u tri dana, stoga se dijeli na tri dionice: Zavižan-Alan, Alan-Skorpovac i Skorpovac-Baške Oštarije. Pojedini planinari znaju spajati trase te skratiti izlet, no s obzirom koliko je Premužićeva staza lijepa šteta ju je preletjeti. Stoga ako želiš imati potpuni doživljaj Premužićeve staze te imati vremena za upijanje sve ljepote kojoj ćeš svjedočiti, uzmi si puna tri dana.

Prva dionica: Zavižan-Alan

Prva dionica Zavižan-Alan je ujedno i najpopularniji dio Premužićeve staze. Službeno je duga 16 km, prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit, a za njen prolazak bez uračunatih pauza i posjete okolnih vrhova je potrebno oko 5.30 h.

Posve je jasno zbog čega je ova dionica toliko popularna. Kako piše Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine” šire područje Zavižana, s Rožanskim i Hajdučkim kukovima, jedno je od najljepših planinskih područja u Hrvatskoj. Zbog posebne ljepote, raznolikosti pejsaža i širine vidika, zavižanski vrhovi sa susjednim Rožanskim i Hajdučkim kukovima proglašeni su 1999. nacionalnim parkom. O prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit svjedoči to da u njemu postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom – strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, botanički rezervat Visibaba, nalazište biljnog endema hrvatske sibireje te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa, unutar kojeg je i spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt.

Ovaj dio Premužićeve staze prolazi i kroz šumu i livade stoga ćeš u jednom danu doživjeti sve nezaboravne i raznolike strane ovog dijela Velebita. Pauzu napravi kod Rossijeve kolibe, kamenog skloništa koje je izgrađeno 1929. te je dobilo ime po Ljudevitu Rossiju koji je istraživao velebitsku floru. Idealno mjesto za pauzu i uživanje u pogledu na Rožanske kukove pruža se s livada podno Seravskog vrha. Nemoj propustiti uživati u pogledu koje se pruža na obližnje otoke podno vrha Alančić, nešto prije planinarske kuće Alan.

Druga dionica: Alan-Skorpovac

Najdulja dionica je ona od Alana do planinarskog skloništa Skorpovac koja je duga punih 20 kilometara, a nama je uz uračunate pauze (a vjeruj mi bilo ih, teško je odoljeti takvim pogledima) bilo potrebno 7.15 h. Prema postavljenim oznakama za prelazak ove dionice je potrebno oko 6.45 minuta.

Bez obzira što je trasa duga i dalje je Premužićeva staza tehnički i kondicijski nezahtjevna jer i na ovom dijelu nema većih uspona niti silazaka. Ova dionica je posve različita od prve. Prolazi djelomično kroz šumu, a tijekom skoro cijelog puta se pruža nevjerojatno lijep pogled na obalu, more i otoke. Ako si te sreće u daljini ćeš čak vidjeti i obalu Italije.

Treća dionica: Skorpovac-Baške Oštarije

Zadnja dionica je i kilometarski i vremenski najkraća, no nije zbog toga manje lijepa. Pohod startamo kod planinarskog skloništa Skorpovac gdje se kod križa s lijeve strane nastavlja Premužićeva staza koja na tom području prolazi većinski kroz šumu te u par navrata siječe makadamsku cestu.

Uskoro nam se ponovno pogled otvara prema obali i okolnim otocima, a posebno je upečatljiv pogled na zelene livade Velebita. Ova dionica prolazi preko Dabarske kosi gdje prolazi Dabarska cesta. To je glavna prometna okosnica srednjeg Velebita otkuda kreću brojni planinarski pohodi. Zastani i uživaj u pogledu na Ravni dabar, ali i na more.

Premužićeva staza se odmah nastavlja iznad same ceste te ulazi u šumu koja nas prati sve do samog završetka. Premužićeva staza završava prije oštarijskih polja na čijem rubu se nalazi planinarski dom Prpa. Većina izletnika svoj put nastavlja prema Baškim Oštarijama gdje ih ili čeka prijevoz ili vlastiti automobil, a fantastičnu okrepu ćeš naći u hostelu Baške Oštarije. Nas je kombi čekao nakon livade podno grebena Kiza. Za ovu dionicu nam je bilo potrebno 3.25 h te smo prešli 12.57 kilometara, no službeni dio Premužićeve je nešto mali kraći.

Markacije na Premužićevoj stazi

Cijela Premužićeva staza je izvrsno markirana. Kako je cijelom trasom izgrađen put, često nije ni potrebno pratiti markacije jer je posve jasno kuda se ide. Sva raskrižja staza su izvrsno postavljena stoga nema opasnosti gubljenja.

Vremenski uvjeti na Premužićevoj stazi

Područje sjevernog Velebita ubraja se u jedno od najhladnijih i najvlažnijih područja u Hrvatskoj. Zavižan je najsnježnija, najmaglovitija i najvjetrovitija meteorološka postaja s najnižom prosječnom temperaturom u Hrvatskoj. Prosječna snježna zima traje dulje od sedam mjeseci. Ovaj dio je poznat i po jakim naletima bure, a najjači udar je izmjeren na Zavižanu i to čak 185 km/h. Tijekom toplog dijela godine česte su grmljavine, a jedan od najviših vrhova na sjevernom Velebitu zbog čestih udara gromova dobio je ime Gromovača. Ovo je veoma važno imati na umu prilikom organizacije izleta. Na službenoj stranici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit redovito se objavljuje stanje staze, što je posebno važno provjeravati zbog količine snijega. Ako na stazi postoji poveća količina snijega, dijelovi staze postaju opasni, stoga je dobro odgoditi izlet.

Imaj na umu da se vrijeme na Velebitu izuzetno brzo mijenja. Obavezno sa sobom nosi opremu za različite vremenske uvjete, od kiše do bure. Tijekom noći temperature padaju nisko, stoga pripremi tople stvari za noćenje.

Većinski dio Premužićeve staze nije pod hladom, što je potrebno uzeti u obzir ako svoj pohod planiraš za vrijeme ljetnih mjeseci.

Potencijalne opasnosti na Premužićevoj stazi

Premužićeva staza je izrazito lagana planinarska staza bez većih uspona i silazaka te ako ne planiraš penjanje na usputne vrhove je tehnički posve nezahtjevna. Ova staza je jedino kilometarski duga, no s obzirom na to da prosječni nagib iznosi svega 10% ona nije kondicijski zahtjevna.

Najveća opasnost na Premužićevoj stazi su poskoci stoga otvori oči prilikom hodanja i nemoj bez provjere sjedati na kamenje i stijene. Ponesi dovoljno vode kako ne bi slučajno ostao bez nje te pomno prati vremensku prognozu.