Napušteno selo Cernik

Žumberačko selo Cernik mjesto je gdje više nitko ne živi. Prema zadnjem popisu stanovništva, 2001. godine, u selu je živjelo 11 stanovnika u 6 kućanstava. Posljednji su stanovnici selo napustili prije nekoliko godina, neki u potrazi za boljim životom dok je druge privukao život u većim gradovima koji nude više prilika.

Selo se prvi puta spominje u Bernardovoj darovnici iz 1249., a kroz godine je svjedočilo promjenama koje su utjecale kako na materijalnu tako i na nematerijalnu baštinu. Stanovnici su živjeli od poljodjelstva, a vodu su donosili iz obližnjih Rastoka čiji je izvor udaljen kilometar od sela. Struja je u selo uvedena 1967. godine, dok su prvi telefoni stigli 1994.

Selo, kao i neke kuće, su redovno održavane od strane susjeda iz okolnih naselja i kao takve su jedinstven primjer žumberačke arhitekture koja definitivno osvaja jednostavnošću.

Do Cernika ćete stići asfaltiranim putem za čiju su gradnju 1999. godine zaslužni sami tadašnji stanovnici sela, a već pri ulasku ugledat ćete kuće čija su prizemlja građena od kamena, a ostatak od drveta s očuvanim vanjskim natkrivenim hodnicima.

Bez obzira na to što u selu više nema stanovnika, ono oživi svake godine u kolovozu. Na samom ulazu, selo krasi kapelica Sv. Jelene Križarice koja je izgrađena oko 1920. godine. Upravo u toj kapelici, prvu nedjelju nakon 18. kolovoza, održava se sveta misa u čast zaštitnici Jeleni.

Tada se svi koji mogu vrate u selo na proštenje i zabavu i tog dana mjesto podsjeća na to kako je život u njemu izgledao. Ubrzo nakon proštenja, ljudi opet odu, a selo potone u san i vodi zaboravu koji se javlja kada više nema čovjeka.

Iako ondje više nema stanovnika, barem jednom godišnje ovo selo svojim duhom i zajedništvom privlači one koji su iz mjesta otišli, ali ga nikada neće zaboraviti.