Zgrada stare tvornice Maraska

About this listing

Kada su 2016.te godine turski ulagači i biznismeni iz Dogus grupe po prvi puta zadarskoj javnosti predstavili izgled budućeg turističkoga kompleksa u zgradi stare tvornice Maraska, što predstavlja jedno od najvećih ulaganja u zadarski turizam, ali i u gospodarstvo općenito, bivši ministar turizma u tada tehničkoj Vladi RH Anton Kliman doslovno je komentirao – “vaaau!”

Ono u što bi se za nešto manje od tri godine trebala pretvoriti bivša tvornica likera, ostavilo je bez daha svu svitu uzvanika među kojima su osim novinara bili i gradonačelnik i župan i mnogi drugi poznati Zadrani iz političkog, gospodarskog, kulturnog, općenito – javnog života zadarskoga kraja.

Prošlost čuvene tvornice

No, kako tada, tako i danas, malo tko razmišlja da ta zgrada ima svoju dušu i svoju priču jer u sebi krije povijest nekoliko obitelji i mnogih drugih koji su u njoj radili i stvarali brend tvornice Maraska i njezinog proizvoda likera – maraskina, poznatog u cijelom svijetu koji je uz ostale, postao i ostao jedan od zaštitnih znakova Zadra.

O prošlosti nekadašnje tvornice Maraska priču nam je ispričala ugledna zadarska povjesničarka umjetnosti dr. sc. Marija Stagličić, povezujući razvojni put proizvodnje likera i pojavu specifične stambeno-industrijske arhitekture u Zadru u 19. stoljeću, odnosno tvornicu likera Michelangela Luxarda.

– Proizvodnja maraskina u Zadru započinje u drugoj polovici 18. stoljeća. Izumitelj toga jedinstvenog proizvoda od autohtonih plodova maraške bio je Francesco Drioli. U početku se ta destilerijska djelatnost odvijala u manjim neuglednim objektima. Francescov nasljednik Simeone Salghetti-Drioli podigao je 1891. godine reprezentativnu tvornicu za proizvodnju maraskina. Zgrada se i danas nalazi na adresi Bedemi zadarskih pobuna br. 4. Kao i dvije poslije izgrađene zgrade i ova je imala dvojaku namjenu, odnosno, to je bio tzv. tvornički objekt za proizvodnju likera sa stambenim prostorima – započela je priču o zadarskoj Maraski dr. sc. Marija Stagličić.

Nad glavnim ulazom i danas je sačuvan natpis – Fabbrica Maraschino Francesco Drioli fondata nel anno  1768. Ono što je zanimljivo, kako pojašnjava ugledna zadarska povjesničarka umjetnosti,  jest i činjenica da se za Driolijevu proizvodnju maraskina koristila kišnica, pa je u sklopu zgrade bila posebno projektirana cisterna s filterima od specijalnog ugljena. Sama zgrada je imala reprezentativno dvokatno pročelje u neoklasicističkom stilu i dva niža bočna krila.

– Brojni poduzetnici su se pokušavali baviti proizvodnjom likera u Zadru tijekom 19. stoljeća. Ipak, u tom poslu dominiraju tri proizvođača. Dakle, osim obitelj Drioli, tu je bio i Robert Vlahov te Michelangelo Luxardo. Sva trojica poduzetnika su podigla i reprezentativne zgrade kao rezultat svojeg uspješnog izvoznog proizvoda – maraskina i drugih likera. Robert Vlahov je u početku imao manje zgrade za destileriju na istočnom kraju Brodarice, a u blizini današnje Meštrovićeve ulice. Tek je 1912. godine podigao reprezentativnu stambeno-industrijsku trokatnicu na rtu Uvale maestrala, današnja je adresa Trpimirova obala 20. Ovu zgradu je projektirao tršćanski arhitekt Giuseppe Testa, koristeći se mješavinom historijskih stilova od neoromanike do neorenesanse. Na obali Brodarice, a u blizini staroga gradskog lukobrana “porporele”, na današnjoj adresi Trpimirove obala 7, podigao je tvorničar Michelangelo Luxardo zgradu 1911. godine, a u vrijeme gradnje izdana mu je dozvola za “… stambenu zgradu na Brodarici kraj Zadra” – kaže Stagličić.

Luxardova zgrada

Iako je zgrada prijavljena kao stambena, priča dalje naša sugovornica, ona je bila prvenstveno namijenjena proizvodnji likera. O njenoj namjeni svjedoče i danas njezine velike dimenzije koje ne bi bile prikladne isključivo za stanovanje. Tako je, primjerice, glavno pročelje dugačko 60 metara i rastvoreno sa 16 prozorskih otvora.

– Prema izjavi potomka ove obitelji gospodina Nicoloa Luxarda, autor nacrta je bio arhitekt Friedler. Tlocrt i volumen zgrade Luxardo dovoljno govori o njezinoj utilitarnoj namjeni. To je visoka dvokatnica s plitkom rustikom u prizemlju te bogatom arhitektonskom plastikom prozora, balkona i vijenaca. Zgrada u mnogočemu podsjeća na 20 godina raniju Driolijevu tvornicu likera, podignutu na bastionu Moro. Kako je 1901. godine Zadar dobio novi vodovod, koji se od Bokanjačkog blata upravo preko Brodarice granao prema gradskom poluotoku – u Luxardovoj proizvodnji likera nije se koristila kišnica. Stilski, ova zgrada također koristi mješavinu ukrasa zakašnjelog historicizma na svojim vanjskim plohama, kao i moderna tehnička rješenja unutarnjih prostora-  pojašnjava Marija Stagličić.

S obzirom na svoj položaj zgrada Luxardo ima važnu urbanu vrijednost u oblikovanju obalnog pojasa zadarske luke, koji se proteže od Branimirove obale prema zapadu, preko Uvale vrulje, i dugačkom Obalom kneza Trpimira.

– Luxardova zgrada je reprezentativna građevina na ulazu u luku i odrednica nekoj, možda budućoj okolnoj izgradnji. Arhitekti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće držali su se uravnotežene gradnje i, otkako je oko 1900. godine počela izgradnja na Branimirovoj obali, nisu narušavali gabaritnu i visinsku ujednačenost zgrada koje su oblikovale obalno lice tada novoga, kopnenog dijela Zadra – zaključila je na kraju poznata zadarska povjesničarka umjetnosti dr. sc. Marija Stagličić.

Tvornice već odavno, nažalost, nema, a ova stara dama “narušena zdravlja”, ali još uvijek otmjena – plovi prema budućnosti u kojoj će joj “plastični kirurg” podariti novo lice i od nekadašnje tvornice, ostat će samo – ime.

Na tom mjestu, u njezinu srcu, trebao je niknuti luksuzni hotel “Hyatt Regency Zadar Maraska”, čak sto milijuna eura vrijedan turistički projekt. Radi se o luksuznom hotelu sa 130 soba. Bio bi to prvi hotel “Hyatt” u Hrvatskoj, uz koji bi Dogus grupa izgradila još i rezidencijalni dio sa 115 stambenih jedinica s unutarnjim i vanjskim bazenima, te komercijalni dio s ekskluzivnim trgovinama, restoranima i cafe barovima.

Stara tvornica s novim licem, kao luksuzni hotel trebala bi, prema projektu ipak zadržati svoj prepoznatljiv izgled.

Bivša tvornica Maraska postala bi tako prvi “Hyattov” hotel uopće, i na jadranskoj obali. Izgradnja je trebala započeti već do kraja 2016.te godine, dok bi se s gradnjom rezidencijalnog dijela krenulo u proljeće 2017. godine. Da je “Hyatt Regency Zadar Maraska” bio i otvoren, novo radno mjesto tamo bi moglo pronaći oko 200 ljudi. Oni bi raditi, a gosti bi imali privilegiju uživati među zidovima zadarske povijesti jer to nije običan hotel, ma kako luksuzan bio.

Hotel Maraska trebao se prema prvotnim najavama Dogus grupe u sklopu Hyatt lanca otvoriti 2019. godine, pa onda i 2021. godine. U međuvremenu je turska grupacija rasprodala svu svoju imovinu u Hrvatskoj, ali su prije toga najavili kako će prvu fazu gradnje hotela započeti na jesen ove godine.

Osim potvrde najave iz neslužbenih izvora, našli smo je u građevinskom zahvatu na licu mjesta koji treba biti završen do kraja idućeg tjedna.

Naime, ovih dana se uređuje uredski prostor u kući koja je trebala biti srušena, a što će se dogoditi tek za par godina. Bit će to privremeno sjedište investitora, izvođača radova i stručnih službi koji će, nadamo se, uskoro otvoriti gradilište hotela Maraska. Dogus Croatia je preko svoje firme Zara resort (u početku je to bio Tenos sa sjedištem na Gaženičkoj bb), dobila građevinsku dozvolu na kojoj su napravljene i izmjene.

Tko će biti partneri investitorima, to je poslovna tajna koju znaju samo u Dogusu.

– Blizu smo partnerstva s jakim hrvatskim partnerom, tajanstven je bio u veljači ove godine regionalni direktor Burak Baykan.

Jedna lokalna firma dobila je posao na uređenju kuće koju je davno otkupio Jadran invest s tadašnjim partnerom kada su na prostoru nekadašnje tvornice pašte Jadranka planirali izgraditi luksuzni stambeni blok koji se prodavao pod Palačom Zadra. Do gradnje zgrade nikada nije došlo i Jadran invest je 2015. godine taj teren prodao turskim investitorima koji su bili u ekspanziji. Tu su planirali gradnju komercijalnog centra za koji su uzeli i idejno rješenje pozvanih arhitekata. Na tom internom natječaju sudjelovao je i Boris Podrecca sa svojim bečkim arhitektonskim studiom.

Poznati arhitekt Podrecca autor je dizajna budućeg hotela Maraska

Investitori su tada izabrali idejno rješenje arhitekta Viktora Udženije koji je bio i autor idejnog projekta dvije stambene zgrade koje su u javnosti dobili naziv „bubrezi”. Navodno je u međuvremenu došlo do promjena projektanta za te dvije stambene zgrade, ali kako doznajemo, još nije tražena građevinska dozvola.