Zavojane (Podastine) – Sveti Mihovil

About this listing

Sveti Mihovil, 1247 m

Vrgorsko gorje  sastoji se od tri odvojena planinska grebena (planine) – Matokit (1062 m), Mihovil (1247 m) i Veliki Šibenik (1314 m). Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 19 km. Vrgorsko gorje je zabiokovskom dolinom odijeljeno od Biokova i Rilića, dolina je  osobito dobro izražena na potezu od  Župe Biokovske do Vrgorskog polja.

Sjeverne padine Mihovila i općenito Vrgorskog gorja su blaže položene kao valoviti kras s ponikvama i većinom su zarasle šumama hrasta medunca i crnog graba. Na jugozapadnoj strani greben se većinom obrušava strmim klisurama koje su najveće iznad Kozice podno vrha Svetog Mihovila gdje dosežu okomice do 600 m. Bez ikakve sumnje, ovo je najmanje poznato planinsko područje u Hrvatskoj i planinari ga ne posjećuju često.

U cijelom masivu postoje samo dvije markirane staze. Prva prema vrhu Sveti Rok na Matokitu i druga prema Mihovilu – vrhu Sveti Mihovil, neki ga zovu i Oltar.  Zbog svog strmog i divljeg piramidalnog izgleda mnogi Mihovil nazivaju dalmatinskim Matterhorn-om. U domaćem žargonu narod ovog kraja popularno ovu planinu zove Mijovija.

Sveti Mihovil je svojom piramidalnim oblikom jedan od najprepoznatljivijih vrhova Zabiokovlja, manjeg planinskog lanca istočno od Biokova. Iako ima visinu od 1247 metra, i time se ne može uspoređivati s vrhovima Biokova.

Uspon na ovaj vrh je također zahtjevan, posebno u drugog polovici uspona – potrebno je oko 2 sata kako bi se na vrh uspelo od sela Zavojane. Vidici s vrha su na Biokovo, otoke Korčulu i Hvar, poluotok Pelješac, hercegovačke planine i dr.

Ako se dolazi autocestom A1, istu treba napustiti na izlazu Ravča. Kada se prođu naplatne kućice i kada se iziđe na nekadašnju regionalnu cestu Zagvozd-Vrgorac, treba skrenuti lijevo u smjeru Zagvozda i nastaviti vožnju oko 1,6 km i tu skrenuti lijevo na lokalnu cestu koja vodi prema selu Zavojane.

Zavojane su selo u vrgorskom kraju najpoznatije po tome što se u njemu 1951. godine rodio naš proslavljeni Himalajac i Mosoraš Stipe Božić na kojeg je zasigurno u najranijoj dobi izgled impozantnog Mihovila utjecao na buduće alpinističko usmjerenje.

Kada se dođe do crkvice posvećene Blaženoj Djevici Mariji, treba skrenuti desno, nastaviti vožnju do prvog mogućeg skretanja lijevi, na kojem treba skrenuti lijevo a nakon toga na prvom a poslije njega i na drugom križanju treba skrenuti desno. Ovo potonje skretanje vas vodi do zaselka Podstinje koje je početna točka ovog planinarskog izleta.

U masivu Vrgorskog gorja svojom veličinom i visinom ističu se gorski hrbati Šibenika, Matokita i Mihovila na kojemu je najviši vrh Sveti Mihovil (1247 m), kojeg zbog njegova piramidalnog izgleda nazivaju i dalmatinskim Matterhorn-om.

Markirana planinarska Staza započinje u zaseoku Podastinje. Početni dio uspona vodi po građenom putu, a oštar uspon je djelomično ublažen čestim zavojima.

U prvom dijelu uspona planinarska staza prolazi kroz manji klanac, preko sipara i na kraju kroz stijene do prijevoja. Cijelo vrijeme uspona do prijevoja pružaju se prekrasni vidici na polje, zaselak Podastinje, Dalmatinu i na Biokovo. Sa prijevoja otvara se lijep pogled na greben Svetog Mihovila, Matokit i na Veliki Šibenik.

Od prijevoja do vrha nema ugažene staze i hoda se po kamenjaru skačući s kamena na kamen. Planinarska staza je markirana, ali markacije su izblijedile i na puno mjesta zamjenjuju ih nakupine kamenja naslagane u obliku čunjeva ili malih piramidica. Stoga, valja više obratiti pažnju na traženje markacija, jer je planinarska staza teška za savladavanje i traži punu koncentraciju planinara, da bi se spriječile eventualne ozljede na ovako teškom kamenitom terenu, sve dok se ne dođe na vrh Sveti Mihovil (1245 m).

S vrha se pruža vidik koji će svakog planinara oduševiti.

Sjeverno od Mihovila i Zamihovlja najviša je zona Vrgorskog gorja. Radi se o gorskom hrbatu Šibenika s najvišim vrhom Veliki Šibenik. Ovaj vrh se nalazi istočno od linije Satulija – Mali Šibenik i Mihovil, a za razliku od Mihovila nije tako vizualno istaknut. Visoki prostor nastavlja se od Velikog Šibenika prema istoku nizom nešto nižih grebena s osnovnim smjerom pružanja prema istoku. Između uzvišenja Ober (1098 m) i Medviđa ploča (1076 m) nalazi se sedlo Milina zasida. Preko ovog prijevoja vodi jedina prometnica koja izravno spaja sjeverna izolirana sela Mijaca i Poljica Kozička s Vrgorcem.

Između Mihovila, Malog i Velikog Šibenika prostire se uvala – prostor Zamihovlja i Zamagorja. To je bilo područje za stočarstvo o čemu svjedoče ljetni – stočarski stanovi  (Pivci i Antunovića staje) smješteni u blizini lokve. Prema sjeveroistoku, prostor Zamagorja nastavlja se padinama koje završavaju uzvišenjima Velika Glavica (1034 m), Kalivret (1052 m) i Maleški brig (1000 m). Podno ovih uzvišenja, između 900 i 950 m nagib je ublažen, te se razvila zona manjih ponikava, kao što su  Ančića Dolac.

Statistika i pregled staze