Vrbanićev perivoj

About this listing

U gradu koji nosi atribut “grad parkova”, Vrbanićev perivoj je u pejsažno – oblikovnom smislu najvrjednije ostvarenje. Nalazi se u jugoistočnom dijelu grada, između Korane i karlovačke “Zvijezde”. Kao javni gradski perivoj i šetalište dio je poznatog i rado posjećivanog karlovačkog rekreacijskog dijela na lijevoj obali rijeke Korane. Zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture 1970. godine prema Zakonu o zaštiti prirode. Nastao je krajem 19. stoljeća po ideji i na inicijativu Josipa Vrbanića, ljekarnika i karlovačkog gradonačelnika, po kojemu danas nosi ime. Perivoj se razvio uz potporu “Društva za poljepšavanje grada” koje je u Karlovcu osnovano 1886. godine. Pretpostavlja se da je nacrt napravio Engelbert Hajeka, prvi karlovački gradski vrtlar, kojeg je Društvo dovelo iz Holešave u Moravskoj. Svečano je otvoren u ljeto 1896. godine i sve do najnovijeg doba bio je kupališni perivoj i većim dijelom godine “gradska pozornica” na kojoj su se održavale razne priredbe.
Oblikovan je kao “pejsažno – romantičarski prostor” i sastoji se od tri oblikovne cjeline: crnogorični gaj, dio u englesko – pejsažnom stilu i dio s historicističkim cvjetnim detaljima, ali u ukupnosti jedinstvena je i nedjeljiva perivojno – urbanističko – arhitektonska cjelina.

Prvih godina svog postojanja funkcionirao je kao mali botanički vrt. Sve biljke imale su pločicu s naznačenim latinskim i hrvatskim nazivom. Bile su zastupljene razne vrste bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, grmlje i neke egzotične vrste, kao što je i do danas sačuvani primjerak tercijarnog relikta, vrsta Ginko biloba. Stablo potječe iz južne Kine, a u Europu je introducirano 1730. godine. Uz ginko su još neke vrste od osobitog estetskog značenja, primjerice: tisa (Taxus baccata), tulipanovac (Liriodendron tulipifera), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), katalpa (Catalpa bignonioides), močvarni čempres (Taxodium distichum), žalosni grab (Carpinus betulus ‘Viminalis’), žalosna bukva (Fagus sylvatica ‘Pendula’) i dr. Tisa je spororastuća vrsta, ali može doživjeti veliku starost (i do 3000 godina). U našim šumama ona izumire i stoga je posebno zaštićena na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode iz 1969. godine. U jesen se mnoga stabla ističu promjenom boje listova, a forme s visećim granama su interesantne u svako doba godine. Ukrasnog grmlja, poglavito onoga izvorno posađenog ili iz prve polovice 20. stoljeća, već odavno nema u perivoju. Nestalo je tijekom vremena jer je životni vijek grmlja znatno kraći od drveća i razvojem krošnji stabala stvoreni su sjenoviti uvjeti koji ne odgovaraju većini cvatućih vrsta.

Zbog višegodišnjeg nedovoljnog održavanja i oštećenja te velikih ratnih šteta (u Domovinskom ratu 1991 – 1995.), biljni materijal u perivoju znatno je stradao, pa je krajem 2003. godine izrađena Studija zaštite i obnove, a na temelju nje Projekt obnove i revitalizacije (2004.godine). Izradio ga je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zavod za urbanizam i prostorno planiranje.