Virska Kaštelina

About this listing

Utvrda Kaštalina nalazi se na rtu Kozjak, izgrađena je početkom 16. stoljeća. Služila je za obranu od uskoka i Turaka, te je služila i kao sklonište Virana i ninskog kraja u slučaju napada. Duž dalmatinske obale tada su građena pribježišta u koje se sklanjalo lokalno stanovništvo sa svojim dobrom i stokom. Često se prostor oko već postojećih srednjovjekovnih kaštela štitio privremenim konstrukcijama od drva, zemlje ili šiblja ili su građene prave zidine koje su svojim opsegom zatvarale prostor dovoljno velik da bi se svi mogli skloniti u njega. Upravo takvi zakloni uz koje su se s vremenom nanizale kuće ostali su jezgra mnogih manjih mjesta na dalmatinskoj obali. Za razliku od njih uz virsku utvrdu nije se oblikovalo naselje.

Virska Kaštelina sagrađena je na pomno odabranu mjestu – na osami (malenom rtu koji s tri strane štiti more). Obrambena utvrda položena je u duljini od gotovo 40 metara u smjeru jugozapad-sjeveroistok tako da zapriječi pristup rtu s kopnene strane. Prostranija kula pravokutne osnove na zapadnoj strani i istočna kula kvadratne osnove povezane su obrambenim zidom što se otprilike na pola duljine lomi pod blagim kutom. Svojim volumenom zapadna kula dijelom izlazi iz ravnine prema kopnu dok su joj bočni zidovi nekad produljivali prema morskoj strani s unutarnje strane obrambenog zida. Zapadno od nje smješten je ulaz u tvrđavu. Njega je bočni zid, što je s vanjske i unutarnje strane utvrde pratio rub grebena, štitio od opasnosti koja je mogla lako zaprijetiti iz susjedne pješčane uvale. Na suprotnom kraju utvrde, prateći smjer glavnog obrambenog zida, od istočnog kuta kule u more se produživao još jedan pomoćni zid. Ovako planirana fortifikacija građena je od uslojenog kamena klesanog u pravilne blokove i položenog u debele slojeve vapnenog morta. Kule i zid među njima na kopnenoj su strani ojačani škarpom blagog nagiba, nad kojom se nastavljaju zidovi.

Utvrda Kaštelina bila je u jako lošem stanju potkraj 20. stoljeća i prijetilo joj je daljnje urušavanje. Opsežni konzervatorski radovi na sanaciji fortifikacije 2000. godine uključivali su zazidavanje svih oštećenih dijelova utvrde i dozidavanje srušenih ondje gdje je bilo dovoljno elemenata za njihovu pouzdanu rekonstrukciju (Opširnije o rekonstrukciji možete pročitati u članku iz 2002. godine – Obnovljena kula Kaštelina). Istočna kula obnovljena ja do visine do približno 10 m i ima jako sačuvane tragove unutarnje podjele na prizemlje i dva kata. Na jugoistočnoj, morskoj strani na kojoj je kula bila dobrim dijelom urušena u prizemlju je oblikovan nepravilan otvor na mjestu pretpostavljenog ulaza. Preostali zidovi u prizemlju imaju svaki po jednu puškarnicu kojima je pokriven pristup obrambenom zidu, pristup kaštelu s kopna i mora. U prizemlju kule debljina zidova okrenutih kopnu iznosi 90 cm, zid okrenut prema virskoj uvali 108 cm, a zid na kojem je izveden ulaz mnogo je tanji, ima samo 52 cm. Na visini od 2,3 m zidovi bočno od ulaza imaju po dvije kamene konzole, a ostala dva zida rupe u koje su se umetale grede što su nosile konstrukciju poda. Isto se rješenje ponavljaju i na razini drugoga kata. Katu se prilazilo izvana, pa je nad prizemnim ulazom naznačen otvor nekadašnjih vrata. Još jedan niz utora za grede postoji na završnoj razini kule i najvišoj točki fortifikacije koja je zasigurno služila kao vidikovac. Prosječna širina obrambenog zida je 95 cm. Nisko duž njega su tri pravokutne puškarnice, poput onih u istočnoj kuli. Prosječna im je širina s unutarnje strane 100 cm, visina 80 cm. Na kopnenoj strani kula široka je 4,7 m i tu bočni zidovi izlaze iz obrambenog zida prema kopnu za 2,7 m. Debljina zidova koji su se u njihovu produžetku nastavljali prema moru s unutarnje strane obrambenog zida iznosi oko 54 cm. Ti su zidovi srušeni do temelja, od kojih se vide tek tragovi. U unutrašnjosti vidljivi su tragovi podjele na prizemlje i još tri razine. Debljina zida na kojem se nalazi ulaz u utvrdu iznosi 1 m i u njemu su sačuvani kvadratni utori za gredu što je osiguravala zatvorena vrata. Uz kulu i bočni obrambeni zid širok 55 cm, dodatnu obranu ulaznih vrata osiguravao je na konzolama istureni breteš, čiji su tragovi vidljivi visoko nad ulaznim vratima. Kroz otvor na njegovoj donjoj strani na neprijatelja se moglo bacati kamenje ili vruće ulje. Na jugozapadnom kraju Kašteline pokraj ulaznih vrata smještena je posljednja, deveta u nizu puškarnica što su pokrivale pristup kuli sa svih ugroženih strana. Nad ulaznim vratima ugrađena su tri grba. Od kojih su dva morfološki potpuno ista. Jednostavan profil uokviruje pravokutno polje na kojem je u plitkom reljefu, na štitu oblika konjske glave, na prvom grbu isklesano mlinsko kolo, a na drugom propeti lav okrenut ulijevo uz koji su uklesana slova D.G. u lijevoj kapitali. Mlinsko kolo prepoznatljiv je znak mletačke obitelji Molin čiji su članovi dugo zauzimali položaje u službi Republike. Treći grb, iako ponavlja oblik štita prethodnika, malo je veći, a pravokutno polje, na kojem je konvekso istaknut, nema profilirani okvir. Sastoji se od pet naizmjenično izbočenih i uvučenih vodoravnih greda po kojima se po duljini nižu krugovi jednake veličine. Nedavno je, zaslugom djelatnika Konzervatorskog ureda u Zadru, prepoznat kao grb mletačke obitelji Michiel.

Visoko na istočnoj kuli, na strani okrenutoj kopnu, ugrađen je u vapnencu klesan visoki reljef krilatoga lava, tipa andante, dimenzije 120cmx170cm. Lav ima bogatu grivu na prsima, noge i trbuh ukrašene čupercima krzna, rep izvijen u S-liniju, a šapom pridržava knjigu na kojoj više nije čitljiv natpis. Glava je jako oštećena. Cijeli sklop virskog kaštela sagrađen je u jednom mahu i ne pokazuje tragove ranije arhitekture. Položaj utvrde ostavlja otvorenim neka druga pitanja. U nesigurnim ratnim vremenima Vir se okolnom stanovništvu zacijelo doimao poput prostrane utvrde koju je umjesto zidina štitilo more. Virski kaštel podignut je na osami, na razumnoj udaljenosti od njezine najosjetljivije točke, prevlake što je u vrijeme njegove gradnje još spajalo otok s kopnom. U sklopu utvrde podignuta je kula, vidikovac, odakle se pogled pružao prema Ravnim kotarima, a njezina visina omogućavala je vizualni nadzor pristupa prevlaci s kopnene strane. Organizacija obrane kaštela, sva usmjerena prema kopnu, upućuje na to da se s morske strane nije očekivao napad, već je more ostavljalo mogućnost za napuštanje utvrde i bilo jedini mogući put za napuštanje i bilo jedini mogući put za pristup pomoćnim snagama i opskrbom. Osnovna funkcija utvrde bila je očuvanje ljudskih života i njihove pokretne imovine, a ne obrana okolnog teritorija.

Kontakt

• Web: https://www.otok-vir.info/