Veliki Petrovac – spomenik

About this listing

Vršno područje Petrove gore prostrana je šumovita zaravan s dva neistaknuta zaobljenja podjednakih visina, vrhovima Veliki i Mali Petrovac. Naziv Petrovac vršna je zaravan dobila prema bivšem samostanu sv. Petra.

Najveći dio kulturno-povijesne baštine nalazi se u obuhvatu najvišeg vrha Petrovca: ostaci rimske i srednjovjekovne ceste; arheološki ostaci rimske utvrde, templarskog pa pavlinskog samostana i čardaka Vojne krajine; pretpostavljeno mjesto pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra (Svačića) “Kraljev grob”; spomenik partizanskim i civilnim žrtvama 2. svjetskog rata.

Na Velikom Petrovcu nalazi se zapušten monumentalni spomenik i memorijalni centar službenog naziva “Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna”. Spomenički kompleks je rad akademskog kipara Vojina Bakića, čiju su ideju realizirali arhitekti Berislav Šerbetić i Tomislav Odak.

Veliki Petrovac je bio bilo poprište jedne od epizoda Drugog svjetskog rata, kada je oko 300 seljaka, pripadnika lokalnog srpskog stanovništva, naoružanih samo roguljama, izginulo napadajući ustaše utvrđene na vrhu, za vrijeme proboja obruča na Petrovoj gori 1942. godine.

Ideja o izgradnji spomenika na Velikom Petrovcu potječe još nakon završetka Drugog svjetskog rata, te je 6.5.1946. položen kamen temeljac. No, s izgradnjom se započelo tek nakon 34 godine, sredinom 1980. godine prema idejnom rješenju kipara Vojina Bakića, koji je nakon izgradnje spomenika kod Kamenske (Slavonija) još jednom, 1970. godine, osvojio natječaj i za ovaj veliki projekt na Petrovoj gori. Projekt je predviđao podizanje spomenika narodu Banije (Banovine) i Korduna, koji su bili jedno od većih ustaničkih antifašističkih žarišta u Hrvatskoj, te u spomen velikim stradanjima tamošnjeg srpskog stanovništva u vrijeme postojanja tzv. NDH. Bakić je ovaj spomenik podizao cijelo desetljeće, sve dok konačno nije bio završen 1982. godine. Službeno otvorenje spomenika bilo je 4.10.1981. godine. Spomenik je remek djelo monumentalne komemorativne skulpture svojeg doba i naglašava veličinu Petrove gore u antifašističkoj borbi na tom području. Spomenik je arhitektonsko-plastično djelo, izrađeno od armiranog betona i obloženo pločama od nehrđajućeg čelika.

Osim što je svojim dimenzijama i visinom od 37 metra, predstavljao monumentalni spomenik, u njegovoj je unutrašnjosti bio uređen muzej u kojem se nalazila stalna postava vezana uz Narodnooslobodilačku borbu ovog kraja, dok je oko spomenika bio uređen rekreacijski kompleks. Zbog muzeja, spomenik je imao edukativno-izložbenu funkciju. Na vrhu spomenika nalazi se vidikovac s kojeg puca pogled prema Sloveniji, Bosni i Zagrebu.

Akademik Tonko Maroević napominje (Maroević, 1998.) da je Bakiću za inspiraciju poslužila skulptura Razrezane površine, čime je zapravo želio reći da je to bio Bakićev svojevrstan “korak unazad”, jer je uzor za spomenik pronašao u vlastitom djelu iz 1970-ih. Kako je već početkom 1980-ih Bakić osjetio zamor u svome stvaralaštvu, tako da je to bio i jedan od razloga traženja uzora u starijoj skulpturi.

Nakon 1991. spomenik i spomen-kompleks su zapušteni, muzej je nakon 1995. devastiran, a i do dan danas traje oštećivanje spomenika. Ljudi skidaju i odnose skupocjenu oplatu od nehrđajućeg čelika, dok lokalna i državna vlast ne provodi nikakve sankcije protiv počinitelja, unatoč prosvjedima antifašističkih udruga. Kolovoza/avgusta mjeseca 2011. godine, u Hrvatskoj je pokrenut „Apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-u“, lista na kojoj se našao i ovaj spomenik. Na vrhu spomenika je neplanski postavljen odašiljač poduzeća “Odašiljači i veze d.o.o.”, što dodatno narušava njegov izgled.