Velika Kapela

Velika Kapela

Velika Kapela, odn. Velikokapelski gorski blok je viši, sjeverozapadni dio masiva Kapele. Prostire se južnim dijelom Gorskog kotara u Hrvatskoj, a istočni dio Velike Kapele već je prijelazna zona prema Lici i na krajnem jugoistoku prema masivu Velebita. U Velikoj Kapeli središnji dinarski pojas račva se na dva dijela: 

• Zapadni dio nastavlja se masivom Velebita
• Istočni ogranak prelazi u lanac Male Kapele i Ličke Plješivice. 

Područje Velike Kapele nalazi se južno od Mrkopaljskog i Ravnogorskog polja na sjeverozapadu tj. otprilike južno od prometnog pravca Zagreb – prijevoj Vrata (Delnička vrata, 742 m) – Rijeka, sjeverno od prometnog pravca Zagreb – prijevoj Kapela (887 m) – Brinje – prijevoj Vratnik – Senj; zatim od Ogulinske kotline, tj. od Ogulinskog i Oštarijskog polja na sjeveroistoku, dok se na zapadu obronci visoravni Kapele preko vijenca planinskih kosa Liburnijskog krasa i primorskih terasa spuštaju prema moru.

Unutar masiva Velike Kapele, niže se nekoliko planinskih grebena u smjeru sjeverozapad-jugoistok, međusobno razdvojenih krškim depresijama – poljima i dolinama, od kojih je najviši Središnji kapelski lanac s planinom Bjelolasicom (Kula, 1534 m), koja je najviša planina Gorskog kotara u cjelini. Ostali planinski grebeni su Istočni, Južni i Zapadni – na kojega je još zapadnije, na primorskom rubu goranske visoravni, iznad Riječkog zaljeva i Vinodolskog kanala, naslonjen jedan greben Liburnijskog krasa.

Cijelo je područje gotovo u potpunosti prekriveno gustim prirodnim šumama, i jedini su izuzetak neka niže položena polja i doline te neki planinski vrhovi. Područje je vrlo rijetko naseljeno i bez površinskih tokova, usprkos vrlo obilnim padalinama.

Greben Velike Kapele je, kao južni dio Gorskog kotara, najuži planinski prag između kontinentalne Panonije i Jadrana, pa ima važno prometno-strateško značenje.