Velebit

About this listing

Za vedra vremena Velebit se iz zraka, s visine 8 000m, vidi cijeli. Doima se kao glomazan, malo razveden, ali naboran bedem koji se u luku izbočio u more. Padine su mu strme, a hrbat širok. Primorska padina, kojom se spušta do mora, mnogo je viša od kopnene padine. Visinska razlika primorske padine od mora do najnižeg prijevoja iznosi oko 700 m, a do najvišeg vrha čak 1757 m. S kopnene strane Velebit se samo 150 do 1150 m uzdiže iznad ličke visoravni, jer ona već leži na nadmorskoj visini oko 500 do 600 m. Obje se padine međusobno bitno razlikuju i izgledom. Primorska je padina vrlo krševita i gola, mjestimično poput Mjesečeva krajolika, sive ili žućkastosive boje, prošarana sitnim zelenilom. Kopnena padina, iako strma, doima se pitomija, gotovo je sva obrasla šumom, pa je tamnozelene boje. Za primorsku padinu karakteristične su dvije više ili manje izrazite, uzdužne terase (podgorska zaravan i uzdužna primorska terasa), koje se poput stepenica prostiru uzduž cijelog velebitskog masiva.“

Vršni pojas Velebita predstavlja treću krajobraznu jedinicu koja se odlikuje iznimnim bogatstvom krških reljefnih oblika.

„Velebitski masiv zasigurno je jedno od najznačajnijih, ako ne i najznačajnije florističko područje Hrvatske, i jedno od najvažnijih središta europske bioraznolikosti. Odlikuje se velikim brojem biljnih zajednica i izrazitom visinskom zonacijom. Na području Velebita raste oko 2000 biljnih vrsta i podvrsta, s velikim udjelom rijetkih, ugroženih, endemičnih i zaštićenih biljaka, od kojih su neke poznate jedino s Velebita, npr. velebitska degenija (Degenia velebitica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata) i hrvatsko zvonce (Edraianthus graminifolius var. croaticus). Današnji biljni svijet Velebita rezultat je prepletanja dvaju vegetacijskih područja – srednjoeuropskog i mediteranskog. Razvijao se pod nešto slabijim utjecajem oledbi, pa su tercijarne vrste u većem broju izmaknule potpunom zaleđenju (brojne vrste vapnenačkih stijena i točila te visokoplaninskih travnjaka); danas su poznate kao endemi ili relikti. Takav je tercijarni relikt npr. poznata hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. croatica).
Florističku vrijednost ovog prostora dodatno povećavaju glacijalni relikti, biljke koje su za vrijeme glacijala bile mnogo šire rasprostranjene, a danas su se zadržale na izoliranim mjestima s hladnijom mikroklimom (npr. runolist (Leontopodium alpinum), proljetna sirištara (Gentiana verna) i dr.).“

Područje odlikuju raznolike klimatske i mikroklimatske prilike, kao posljedica geografskog položaja, dužine, smjera pružanja i reljefa masiva. Općenito se može reći da klima Velebita ima oštriji karakter, posebno u višim dijelovima, no zamjetne su razlike u klimi primorskih padina, gorskih i pretplaninskih dijelova te kopnenih padina. Velebit se odlikuje visokom prosječnom godišnjom količinom oborina, koja na nekim dijelovima (veće nadmorske visine na jugoistoku masiva) može iznositi i do 4000 mm. Ovdje vrijedi spomenuti nezaobilazni snježni pokrivač koji se u nekim područjima može zadržati i dulje od sedam mjeseci, a ponegdje ne kopni cijele godine (jame snježnice). Čitav masiv, a posebice prijevoje, karakterizira česta pojava vjetrova različitih smjerova (najčešće istočni). Općenito se bilježi veliki broj vjetrovitih dana, a nisu rijetkost ni orkanski udari vjetrova olujne jakosti (npr. bura). Za veće nadmorske visine uobičajen je veliki broj dana s maglom (npr. Zavižan čak 187 dana u godini).