Izgled utvrde i njezini dijelovi
Iločka utvrda u srednjovjekovnim izvorima zabilježena je i kao Vylak. Nalazi se na brežuljku iznad desne obale Dunava, a ovaj odličan strateški položaj gradu je omogućio naseljenost kroz povijest te njegovo veliko značenje u razdoblju srednjega vijeka.
Grad se sastojao od dva dijela, utvrđenog gornjeg grada u kojemu je živio feudalac i donjeg grada (suburbiuma) u kojemu su živjeli građani i koji je bio centar privrednog života Iloka. Zbog terena na kojemu je nastala, iločka utvrda ima izdužen, nepravilan oblik. Opasana je pojasom čvrstih zidina, od kojih su mnoge i danas očuvane. Kompleks gradskih zidina i danas je najveći fortifikacijski sklop u kontinentalnoj Hrvatskoj, a njihova ukupna dužina iznosila je oko 1350 metara. Zidine su ispresijecane manjim oblim i pravokutnim kulama, međusobno udaljenim u dometu strijele. I sam ulazni sustav bio je vrlo razvijen, a sastojao se od barbakana s dvojim vratima, nad kojima su bili karakteristični tornjići. Pred vratima se nalazila još jedna manja utvrda na koju se spuštao pokretni most. Na području utvrde razlikujemo dva tipa građevina, one namijenjene stanovanju (burg Kontovaca i palas Iločkih) i one sakralne namjene.
Za obnove u XV. st. Nikola Iločki podiže i svoj novi palas u zapadnom dijelu grada. Sastojao se od četiri krila koja su se uzdizala na dva kata. U prvom katu palače mogle su se nalaziti kneževe prostorije, odnosno prijemna dvorana, a na drugom katu manje stambene prostorije. Po velikim prozorima vidimo da palas već ima obilježja udobnije stambene arhitekture. Obranu palače u većoj mjeri preuzima vanjski sustav zidova, rovova, jaraka, bastiona i kula. Izgleda da su postojala dva ulaza u palaču, osobni (pješački) s južne i kolni sa sjeverne strane. Prema tome se može zaključiti da je južno krilo bilo stambeno, a sjeverno reprezentativno. Iznad kolnog ulaza u razini prvog kata na unutarnjem licu zida otkrivena je jedna veća zazidana niša, koja bi mogla odgovarati položaju mašikule koja je služila za obranu ulaza.
Ispod utvrđenog gornjeg grada usporedno se razvijalo podgrađe, civilno naselje s razvijenim trgovištem na obali Dunava. Željko Tomičić naglašava vezu ove dvije urbane strukture riječima: „Povezivanjem civilnih i vojnih funkcija oblikovao se Ilok, kao specifična urbana kategorija srednjovjekovne Europe – grad-utvrda. Utvrda, na povišenoj prirodnoj gredi, kao instrument svjetovne moći, pružala je naselju u nizini zaštitu, ali ga je ujedno i nadzirala.“
Povijest utvrde
Područje na kojemu se nalazi grad Ilok ima dug kontinuitet postojanja. Naseljeno je još u prapovijesti, a u doba Rimljana ovdje je pogranični kaštel Cuccium. Dokaz da je naseljen i u ranom srednjem vijeku pruža nam nalaz predromaničke pleterne kamene plastike s motivom Agnus Dei. U XIII. st. Ugrin Csák, odabire Ilok za sjedište svoje obitelji, te po nekim pretpostavkama na vrhu sjeveroistočnog platoa gradi prvu utvrdu. U to je vrijeme, vjerojatno kao njegova zadužbina, osnovan i franjevački samostan u Iloku. Moguće je da je upravo velika okrugla kula na sjeveroistočnom uglu današnjeg samostanskoga sklopa, nekadašnja branič-kula prvotnog romaničkog utvrđenog grada obitelji Csák.
Knezovi Iločki
Nakon izumiranja obitelji Csák, kralj Ludovik I. Anjou, 1364. g. grad Ilok daruje palatinu Nikoli Kontu. Od tada pa sve do izumrća ove obitelji smrću Lovre 1524. g., knezovi Kont borave u Iloku te nose pridjev iločki (de Wylak). Najznačajniji član ove obitelji bio je Nikola Iločki koji je, među ostalima, nosio i titulu kralja Bosne. Za njegove vlasti Ilok se opasuje zidinama sa četrnaest kula, a u samome gradu se gradi raskošna palača. U ovo vrijeme u gradu se nalazi i njegova kovnica novca. O značaju Iloka za vladavine Nikole Iločkog, Zorislav Horvat navodi slijedeće: „Nikola Iločki (1410.-1477.) svojim značenjem, položajem u srednjovjekovnom društvu te činjenicom da je bio ban slavonski i bosanski kralj itd., bio je ključna osoba u razvoju Iloka sredinom 15. st. Dakle, Ilok je postao glavni grad jedne kraljevine, a palas – kraljevski dvor. Iločka utvrda prema tome nije ni naselje ni burg, već utvrđeno kraljevsko sjedište s palačom, dvorskom kapelom, župnom crkvom, franjevačkim samostanom, starim burgom, gospodarskim i sličnim objektima. Naselje – civitas – nalazilo se izvan kraljevske utvrde, te je bilo posebno utvrđeno. Sličnost položaja podsjeća na praške Hradčane ili budimsku kraljevsku utvrdu, pa je čak i naselje na drugoj strani, današnja Bačka Palanka, nazvana u 15. st. – Malom Peštom!“
Hrvatsko-ugarski kralj Ladislav V. dao je 1453. Iloku status slobodnog kraljevskog grada – civitasa. O značaju Iloka kao gradskog središta govori i Gradski statut koji je dobio 1525. g. To je iluminirana rukopisna knjiga ukrašena renesansnim grbom koji se pripisuje Juliju Kloviću. Koliko je poznato Ilok je jedini grad u kontinentalnoj Hrvatskoj s takvom pravnom povlasticom iz ovog vremena. Nikolu je naslijedio njegov sin Lovro, koji umire 1524., a već dvije godine nakon toga Turci zauzimaju Ilok.
Obitelj Odescalchi – gradnja nove palače
Turci Ilok osvajaju 1526. g., no budući da su im ga građani Iloka predali, on ostaje pošteđen turske pljačke i neporušen. Pod njihovom vlašću postaje centrom srijemskog sandžakata. U turskim rukama Ilok ostaje sve do 1688., kada dolazi do oslobođenja Slavonije, a grad dobiva Livio Odescalchi za svoj novčani doprinos u ratu za oslobođenje.
Nakon oslobođenja Iloka obitelj Odescalchi kreće u temeljitu obnovu grada, osobito njegova palasa. Gradnja je započela početkom XVIII. st., a o tome svjedoči grb ove obitelji na ulazu palasa u južnom krilu s upisanom 1721. g. Danas je palas Nikole Iločkog, pregrađen u palaču knezova Odescalchi, građevina U – tlocrta, otvorena prema Dunavu, koja se sastoji od dva kata s dvostrano iskošenim krovovima.
Suvremena istraživanja i današnje stanje
Istraživanjima vršenim u posljednjih desetak godina, uvidjelo se da se zidovi palače Odescalchi nadovezuju na zidove srednjovjekovnog palasa te se došlo do mnogih saznanja o izgledu ove rezidencije Nikole Iločkog. Na koncu je odlučeno da se: „Zbog iznimno vrijedne povijesne slojevitosti dvorca […] prezentiraju najznačajnije faze njegove izgradnje. Odlučeno je da se obnove gotičko–renesansni križni prozori palasa na drugome katu te opekom građeno arkadno pročelje, kao i starije pročelje s početka 18. stoljeća koje se nalazi iza njega. Također je provedena obnova dekorativnih oslika zidova u pojedinim prostorijama, kao i obnova površine starih žbuka iz predturskog razdoblja. Trebalo je potom obnoviti i rekonstruirati drveninu otvora, prozora i vrata i pojedine građevne elemente, mahom na prvom i drugom katu dvorca. Zaključeno je da se ostala pročelja obnove u zatečenom stanju. Postupci obnove uključili su i značajne restauratorske radove na kamenim elementima.“
Danas se u baroknoj palači obitelji Odescalchi nalazi Muzej grada Iloka pa je tako srednjovjekovnome prostoru iločke utvrde dan još jedan sadržaj, koji pridonosi njenoj važnosti u kulturnoj ponudi grada Iloka.
