Stradun Dubrovnik

About this listing

Stradun je glavna ulica u dubrovačkoj staroj gradskoj jezgri. Stradun spaja zapadni (Vrata od Pila) i istočni ulaz (Vrata od Ploča) u grad.

Nalazi se u srcu stare gradske jezgre Dubrovnika i povezuje istočna i zapadna gradska vrata. Nastala je u 11. stoljeću zatrpavanjem morskog rukavca, a u današnji barokni izgled potječe iz vremena nakon velikog potresa 1667. godine, kada je potpuno obnovljen. Prema urbanističkom planu prizemlja kuća, koja se nalaze na Stradunu, bila su namijenjena za trgovine, a njihova karakteristično zaobljena vrata ‘na koljeno’ zamišljena su za lakše izlaganje robe u maksimalno iskorištenim prostorima. Arhitektonsko rješenje ove najpoznatije dubrovačke ulice odražava sklad čitave stare gradske jezgre.

Danas se na Stradunu nalaze galerije sa slikama poznatih dubrovačkih umjetnika i suvenirnice. Stradun je dug 298 metara i lako se može proći za desetak minuta lagane šetnje, no za Dubrovčane to je najdulja ulica na svijetu, gdje se ‘đirava’, svatko svakoga poznaje, pozdravlja, komentira dnevne događaje ili promatra život grada.

Stradun svjedoči brojnim prvim ljubavima i savršena je kulisa zaljubljenim parovima iz cijelog svijeta.

Stradun je nekada davno ustvari bio morski rukavac, odnosno kanal koji je odvajao tadašnja dva naselja (stijene) na kojima je grad osnovan u ranom srednjem vijeku i nakon nasipavanja kanala Stradun je postao ulica.

 Na početku i na kraju Straduna nalaze se i dvije fontane (Velika i Mala Onofrijeve česma) te dva zvonika (Gradski zvonik i zvonik franjevačke crkve i samostana). Stradun je popločen kamenim blokovima, uglačanim do sjaja drvenog parketa, pa ga i nazivaju ulica – salon. Svoju namjenu, Stradun je dobio u 12. vijeku, a današnji je izgled dobio nakon katastrofalnog potresa 1667. godine, kad je veliki broj građevina bio srušen. Starije slike Dubrovnika nam pokazuju kako zgrade na Stradunu prije potresa nisu imale tako tipiziran izgled kao danas, mnoge su imale arkade kao palača Sponza,a neke su bile i ukrašenije. Poslije potresa 1667. godine je Statutom Dubrovačke Republike bio određen način gradnje stambenih zgrada: u prizemlju je uvijek bio trgovačko – poslovni prostor sa vratima na koljeno, a u veliki se magazin ulazilo iz sporedne ulice. Na prvom je spratu bio stambeni prostor, dok su sobe bile na drugom spratu. Kuhinja i ostale ekonomske prostorije su se uvijek nalazile u potkrovlju. Naime, nakon potresa, u gradu je buknuo požar, koji je uništio veliki broj stambenih i rezidencijalnih zgrada. Odredbom da se kuhinje presele u potkrovlje sprječavalo se širenje požara.

Stradun završava trgom Luža ispred Gradskog zvonika te tako obuhvata veći broj važnijih spomenika unutar stare gradske jezgre te je tako omiljeno šetalište domaćeg stanovništva, kao i stranih turista.

Danas se Stradun koristi za svečanu procesiju za vrijeme proslave Feste sv. Vlaha, 3. februara.