Špilja Munižaba

About this listing

MUNIŽABA

Lokacija: Crnopac, Velebit, Hrvatska

Duljina: 9715 m

Horizontalna duljina: 7637 m

Dubina: -510 m

Speleološki odsjek PDS Velebit organizirao niz istraživanja uz potporu Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza „Munižaba 2014“. Špilja Munižaba nalazi se na Crnopcu (Velebit) te je 4. po duljini u Hrvatskoj. Volumen njenih kanala veći je od 2 milijuna kubičnih metara što predstavlja najveće podzemne prostore u Hrvatskoj. S obzirom na blizinu najdulje hrvatske špilje, Jamskog sustava Kita Gaćešina, postoje perspektive povezivanja tih špilja u jedinstveni špiljski sustav duljine preko 37 km.
Zbog organizacijskih i vremenskih uvjeta logor je održan tijekom niza vikend akcija s početkom 22.2., 8.3, 18.4., 17.5 te 29.8. U istraživanjima je sudjelovalo tridesetak speleologa iz SO PDS Velebit, SO HPD Mosor, SO Sv. Mihovil, SK Samobor, ASAK i Austrije. Istražen je „Hektorov kanal“, kanal „Zlatnih žena“, dvorana „Izobilja“ te je više puta penjano. Istraženo je 266 m kanala te je nova duljina špilje 9715 m.

Otvor Munižabe dimenzija je 30 x 35 m, a nakon 15 dubinskih metara sužava se na dimenzije 20 x 10 m i te dimenzije zadržava do kose police na -135 m. Iako se na ovoj polici moguće iskopčati s užeta zbog kosine nagiba od 44˚ to nije preporučljivo. Kosa je polica najuže mjesto u vertikali, nastala uglavljivanjem kamenih blokova u suženom meandru.

Nakon 9 metara kosine ponovo se ulazi u vertikalu. Na dubini od -202 m uže završava na polici širine oko 2 metra.Polica nastavlja skokom od 11 m, ali se ide na skok već se ukopčan u gelender priječi po polici nekoliko metara do kamenih blokova odakle se dalje može slobodno hodati. Ukoliko se na ulazu u jamu sruši kamen, on najčešće pada slobodno do -213 m dubine u dvorani. Ulazna dvorana dimenzija je 160 x 60 m, najviše izmjerene visine stropa od 82 m. Pruža se u smjeru SI-JZ. U JZ dijelu dominiraju ogromni kameni blokovi veliki od nekoliko desetaka do nekoliko stotina m3. SI dio dvorane prekriven je manjim blokovim i kršjem, a u svom JI najdubljem dijelu glinovitim sedimentom. Tu se na dubini od -242 m između kamenih blokova osjeća jako strujanje zraka. Kroz prolaz između blokova dimenzija 1,5 x 1 m ulazi se u dio nazvan Veliki kanjon. Veliki kanjon pruža se u smjeru SSZ-JJI. Dno Velikog kanjona prekriveno je kamenim blokovima i kršjem. Pod nagibom od 25˚ do 30˚ od spomenutog se prolaza spušta do dva jezera na -320 m. Prvo jezero je stalno, a drugo povremeno. Do prvog jezera postoje 4 odvojka. Prvi odmah na početku – kanal u koji se ulazi između kamenih blokova i podvlači ispod ulazne dvorane. Zatim na istočnoj strani kanjona spušta se do Kanala kaskada koji se pruža u smjeru sjevera. Kanal obiluje kaskadama koje su većim dijelom godine ispunjene vodom. Ovaj kanal pruža se u smjeru Cerovačkih pećina, a završava zarušenjem mjestimično pokrivenim sigastom korom.

U zapadnom dijelu Velikog kanjona dva su odvojka – penj Glava u torbi koji završava galerijom u samom stropu Velikog kanjona. Odmah nakon njega, a prije prvog jezera uspinje se i prolazi markantan greben te spušta u dio nazvan Kuhtina perspektiva. Prvo jezero zaobilazi se istočnim odvojkom Velikog kanjona i odmah se spušta na drugo povremeno jezero koje je pliće i moguće ga je pregaziti. Paralelno sa spomenutim prolazom pruža se u najvišoj etaži kanal Heisenbergove ljuske. On je u visini stropa Velikog kanjona. Nakon drugog jezera s istočne strane kanala nalazi se veliki saljev po kojem veći dio godine lagao curi voda. Saljev se nastavlja u kaskade. Ovaj saljev puni spomenuta jezera. Veći dio Velikog kanjona pruža se na dubini između 300 i 350 m U svom najjužnijem dijelu prelazi u Završnu dvoranu. Završna dvorana pruža se u smjeru SZ-JI, dimenzija je 160 x 55 m i prosječne visine oko 30 m, a u najvišem dijelu 64 m. Duž SI ruba dvorane je saljev duljine 115 m nastao zapravo spajanjem dva saljeva koji se svaki sa svoje strane spuštaju u središnji najniži dio dvorane odakle se prolazi u kanal gdje je najdublja točka Munižabe -437 m (stara mjerenja su -448 m).

Prije vertikale kojom se spušta u Završnu dvoranu, a u smjeru zapada nastavlja se kanal nazvan Bančekova perspektiva. Ulazni dio Bančekove perspektive prekriven je kamenim blokovima. Nakon 70-ak m uz južnu stijenu kanala između blokova u podu nalaze se dva teško uočljiva prolaza u kanal Slabo ste gledali. Kanal slabo ste gledali pruža se paralelno sa Završnom dovranom. Četrdesetak metara dalje u sjevernoj stijeni kanala nalazi se zarušenje kamenih blokova između kojih je prolaz u nove dijelove Munižabe otkrivene nakon penjanja Udarničkog penja. Ovo je najjednostavniji prolaz u nove dijelove Munižabe i danas se samo on koristi. Nakon još 40-ak m dolazi se na prvo jezero u Bančekovoj perspektivi. Na Prvom jezeru su dva otvora koji se također spajaju na novootkrivene dijelove Munižabe.

U Bančekovoj su perspektivi još tri jezera. Drugo je slabo uočljivo u sjevernom rubu kanala, treće je u jednom povratnom kanalu koji se spušta do -397 m dubine, a za četvrto jezero potreban je čamac. Do polovice duljine Bančekova se perspektiva pruža u smjeru zapada, a zatim skreće u smjeru juga da bi zadnji dijelovi skrenuli u smjeru sjevera. Iza četvrtog jezera u Bančekovoj perspektivi 2007. godine prošla je jedna istraživačka ekipa, ali im je nedostajalo uže za dalje napredovanje tako da te dijelove jame nakon prvih istraživača još nitko nije vidio.
Novi dijelovi Munižabe otkriveni su penjanjem Udarničkog penja (veliki otvor u zapadnoj stijeni Velikog kanjona prije Bančekove perspektive). Od Udarničkog penja do Bivka dubinskog pijanstva kanal je sličnih impozantnih dimenzija kao i Veliki kanjon, tekođer prekriven ogromnim kamenim blokovima. Prije nego se dođe na Bivak dubinskog pijanstva kod nakupine stalagmita nazvane Tri tenorca skrene se u smjeru JI i između blokova pronađe put u Bančekovu perspektivu. Nakon Tri Tenorca s južne strane kanala su dva otvora u manje kanale. Prvi, kanal Hostija završava suženjem, a drugi se vertikalom spaja na prvo jezero u Bančekovoj perspektivi. Od Bivka dubinskog pijanstva u smjeru sjevera se nastavlja prema Mliječnoj stazi i Čižmolovki, a u smjeru sjevera je impozantni otvor u 81 m duboku koljenastu vertikalu. Bivak dubinskog pijanstva nalazi se u centru jame, pod je prekriven glinenim sedimentom, a u blizini se nalazi jezerce (nakapnica) s pitkom vodom. Idealni uvjeti pretvorili su ovo mjesto u bivak za brojne istraživačke akcije.

Dio od Bivka dubinskog pijanstva prema Mliječnoj stazi jedan je od ljepših u Munižabi. U njemu ima brojnih saljeva, kaskada, stalagtita, stalagmita, koraloida i kristala različitih boja od bijele, sive do svjetlo smeđe i crvene. Na pojedinim mjestima saljevi su još u fazi stvaranja pa su mekani i izuzetno krhki. Kanal se najprije pruža u smjeru zapada, a zatim lomi i račva u smjeru S-J. Južni krak čine Kanal negativnog i kanal pozitivnog protoka vremena, a sjeverni dalje nastavalja preko Mliječne staze do Čižmolofke. Mliječna staza je zapravo sniježno bijela kalcitna korica koja prekriva središnji dio glinom prekrivenog poda kanala tvoreći markantan bijeli put. Mliječna staza i Čižmolovka u prosjeku su 50-ak m iznad Velikog kanjona i Bančekove perspektive, a samo njihovi najdublji dijelovi spuštaju se do te razine.
Od Bivka dubinskog pijanstva u smjeru sjevera vertikalom od 81 m spušta se u dio jame nazvan Fuhurov kanal. U ovu se vertikalu za vrijeme obilnih kišnih oborina voda vrlo brzo i izdašno cijedi pa bi na ovom mjestu na površini trebalo potražiti postoji li nekakav jamski ulaz prolazan za čovjeka.

Fuhurov se kanal pruža u smjeru SZ-JI. Najjužniji dio Svi sveti spaja se s prvim jezerom u Bančekovoj perspektivi. Svi sveti su prelijep dio bogat kalcitnim kaskadama ispunjenim vodom. Obilježje Fuhurovog kanala je prekrivenost glinovitim sedimentom, te brojne vertikale koje završavaju na dubini između -381 i -405 m. Sve vertikale se sužavaju ili su zatrpane sedimentom. Najmarkantnija je vertikala Fuhurov let gdje je glinovita podina jednostavno propala u vertikali. Fuhurov let je viseća tirolska prečnica gdje se kroz zrak prolazi iznad 65 metarske vertikale. Ovaj dio jame završava Velebitaškom odisejom, relativno razvedenjiim dijelom gdje se stalo na suženjima koja su danas nakon istraživanja u Kiti Gaćešinoj dobila sasvim drugačiju dimenziju. Naime ovaj dio Munižabe zasada je najbliži Kiti Gaćešinoj. Nasuprot Velebitaškoj odiseji nalazi se Stari kanal.