Sokol grad

About this listing

Sokol grad ili Sokol kula, utvrda u mjestu Dunavama u Konavlima. Prvi sačuvani pisani spomen utvrde je iz 1391. godine, iako je utvrda ili njena preteča postojala i ranije.  Riječ je o utvrdi bosanskih velikaša (prije njih tu je postojala ilirska gradina, te rimska i bizantska utvrda) koja je došla u posjed Dubrovačke Republike godine 1420., po prodaji Konavala. Od tad počinju kontinuirani radovi na njenoj dogradnji, preuređenju, pojačanju, naoružavanju i održavanju. Na području na kojem je utvrde nalaze se tragovi života stari 4 000 godina. Preživjela je veliki potres 1667. godine. U pismohranskim spisima nakon 1672. više se ne spominje, što navodi na zaključak da je poslije te godine bila napuštena. Kako je to bilo uobičajeno kod napuštenih utvrda, okolni žitelji poslužili su se njenim kamenjem za izgradnju svojih kuća i ogradnih i potpornih međa, te ju tako dobrano razgradili. Ono što je od utvrde ostalo konzervirano je i kontinuirano se održava. U travnju 2013. utvrdu je potpuno obnovilo Društvo prijatelja dubrovačke starine (koje je od Crkve koja je posjedovala utvrdu otkupilo istu 1970.), te postala pristupačna posjetiteljima uz naplatu ulaznica.  U prvih 9 mjeseci 2013. godine Sokol grad je razgledalo 5 800 posjetitelja.

U posjed ove utvrde Dubrovčani su praktički ušli tek 1420. godine; od tad počinju kontinuirani radovi na njenoj dogradnji, preuređenju, pojačanju, naoružavanju i održavanju. Važno je napomenuti da Dubrovčani utvrdu Sokol redovito nazivaju kastel, a njezina zapovjednika kastelan (ili kapetan). U dokumentima prethodnih vladara navodi se kao Sokol grad, kojim upravlja knez. Razlika u nazivu nije slučajna.

Svim vladarima u kasnom srednjem vijeku Sokol je grad iz kojega upravljaju Konavlima i kontroliraju ubiranje feudalnih prihoda od konavoskih vlastelinčića. Dubrovčani Konavlima upravljaju iz Kneževa dvora u Svetom Martinu (Pridvorju), dok im kastel Sokol služi za obranu konavoske knežije od vanjskih neprijatelja. Zbog toga će intenzivno i uz najveće napore desetljećima utvrđivati kastel.

Današnji izgled Sokolu su uglavnom dali Dubrovčani tijekom 15. stoljeća, od 1420. do 1482. godine, kad su u više navrata i znatnim sredstvima popravljali i dograđivali njegove zidine i tvrđavske objekte. Građevinski zahvati traju i u 16. i 17. stoljeću.

U tlocrtu je nepravilnog ovalnog oblika, jer njegovi bedemi prate morfologiju stjenovitog uzvišenja na kojemu je podignut. Ima tri razine utvrđenja. Najniži i najmlađi na položaju je Kamen, gdje je 1477. obzidan prostor u koji se po potrebi moglo skloniti okolno stanovništvo. Druga razina je predziđe s južne i jugozapadne strane tvrđave. Osmišljeno je i prošireno oko 1420., a osim utvrđenog glavnog ulaza, u njemu se nalazila kuhinjska peć, spremište za hranu (poslije pretvoreno u cisternu), kuća za smještaj plaćeničke vojske s posebnim prostorom za smještaj i pripremu hrane, kuća samostrijelaca iznad ulaznih vrata te stražarska kula i sanitarni čvor. Na najvišem, najsigurnijem i najbolje utvrđenom dijelu, na gornjoj tvrđavi (citadeli), najvažniji su tvrđavski sadržaji (velika cisterna, spremište hrane i oružja, „rupe“ za čuvanje zaliha žita, kastelanov stan s ognjištem i prostorom za spravljanje hrane, crkva, kanonikov stan, kovačnica i kružna peć).