Obruč, 1376 m – HPO
Na vrhu se nalazi mali križ postavljen 2004. godine, kod kojeg se svake godine u rujnu održava sveta misa. Križ je napravljen od granita, u spomen J. Sroka, a podiglo ga je PD Obruč. U blizini je metalna kutija s upisnom knjigom a pored nje, u stijenu, uzidan je metalni planinarski žig.
Obruč je kontrolna točka puno planinarskih obilaznica – HPO, Riječke planinarske transverzale, Planinarskih puteva Hahlića, 40 vrhova za 40 godina PD Kamenjaka, Transverzale Končarevac, Klanjskog planinarskog puta, 10 godina 10 vrhova PD Obruč, Planinarskog puta Oko riječkih baklji… i vjerojatno još nekih.
S vrha se pružaju nezaboravni vidici u svim smjerovima.
Jako atraktivan planinarski uspon kroz Mudnu dol u Grobničkim Alpama, koji je u naravi dugačak klanac potoka Sušice, a koji se može savladati samo za suha vremena, do planinarskog doma Hahlić. Klanac je neprohodan za kišna vremena jer se njime slijevaju bujice sve do Grobničkog polja.
Autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na čvoru Čavle i nastaviti vožnju starom cestom Rijeka – Zagreb do semafora na kojem treba skrenuti desno i nastaviti vožnju kroz centar mjesta Čavle. U mjestu Čavle, na prvom križanju treba skrenuti lijevo i nastavit vožnju preko mjesta Donje Jelenje do mjesta Dražice. U centru Dražica, na kružnom toku, treba skrenuti na drugom izlazu desno. Odmah nakon izlaza sa kružnog toka, dolazi se do prvih markacija. Na drvetu s desne strane ceste postavljena je informativna ploča. Po toj cesti treba nastaviti vožnju kroz mjesto Podkilavac do mostića na potoku Zala na Rastočinama (2,5 km od kružnog toka), prije kojeg je parkiralište na kojem se treba parkirati automobil, jer je to početna točka ovog planinarskog izleta. Pored parkirališta, na deblu starog hrasta, pričvršćena je info-ploča sa smjerokazima i s potrebnim vremenima hoda do pojedinih odredišta.
Uspon se započinje prelaskom preko mostića na potoku Zala, a nastavlja se desno makadamskom cestom, nakon nje kolskim putom do livade na kojoj je križanje na kojem treba nastaviti ravno jer se lijevo odvaja planinarska staza za PD Hahlić preko čeke. Cijelo ovo područje se zove Ravno „Grobničko polje“, što znači da na njemu nema gotovo nikakvog uspona, pa dobro dođe za zagrijavanje. U nastavku, planinarska staza vodi po suhom koritu potoka Sušica do drvene ploče na kojoj je istaknuto da se ulazi u Mudnu dol.
Sušica sakuplja sve okolne potoke koji izviru na kraju Podkilavca (Zala, Rastončica, Borovica, Tomažina, Mudna, Kacaj). Sve su to bujični potoci koji presušuju najveći dio godine. U Sušicu se ulijevaju još i potoci Gonjuša i Lužac. Potok Lužac kada prođe mjesto Jelenje još se zove Rupa Podrupac, na Rupi ima jedan veliki ponor koji guta svu vodu. Prvi potok koji se pojavi nakon velikih kiša je Lužac, poslije njega dođe Zala, Sušica i Gonjuša. Lužac prvi počne i zadnji prestane teći. Ako se planinarski izlet izvodi nakon velikih kiša, gore spomenutu činjenicu treba uzeti u obzir.
Kada se skrene u klanac potoka Mudna dol, on klanac počinje poprimati sve zanimljivije oblike, dok je osjećaj divljine sa svakim korakom sve izraženiji.
Nakon 20-tak minuta hoda od ulaza u ovaj klanac, treba se suočiti s prvim iskušenjem, naime dolazi se do 10-tak metara visoke okomite stijene. Za savladavanje ove prirodne prepreke postavljeno je desetak čeličnih gazišta („klanfi“) i dosta labava čelična sajla koja ne ulijeva pretjerano povjerenje. Neke od „klanfi“ su toliko savijene da ne nude potpuno siguran oslonac za noge.
Uspon uz ovu prepreku treba pažljivo izvesti penjući se oprezno s “klanfe” na “klanfu”, a na samom vrhu litice dobro bi došao bar još jedan klin kao rukohvat. Treba prihvatiti situaciju da tok klina nema i četveronoške se uspeti do čvrstog tla pod nogama. Nastavak uspona je iznimno zanimljiv jer vodi kroz usko kamenito korito s velikim kamenicama glatkih stjenki, koje su izdubile vodene bujice, sve do dolaska do nove prepreke koju treba savladati uz pomoć čelične sajle, a nakon nje izlazi se na vrh kamenica. Pogled unatrag, u dubinu kamenica, ovog remek djela vodene sile zaista je fenomenalan, ali nema vremena za odmor, treba ići dalje pentrati se po novim zanimljivim stijenama. Na ovom usponu se druži sa nizom stjenovitih oblika pa cijela ova priča podsjeća na malu, ali pravu alpinističku turu.
Uspon je dosta naporan jer na nekih 2 kilometra dužine potrebno je svladati visinsku razliku od oko 500 metara. Napor koji je potrebno uložiti za savladavanje ovog uspona brzo se zaboravlja a u sjećanju ostaju divlja priroda i mnoštvo raznolikih kamenih oblika. Ovaj uspon je jedinstven i jedini koji mu je sličan u Hrvatskoj je onaj koji vodi koritom Male Paklenice. Za vrijeme kiše nije preporučljivo krenuti u Mudnu dol zbog pojave naglih bujica s jedne i klizavih glatkih stijena s druge strane.
Mudna dol je spomenik bogatstva prirodnih raznolikosti – neobični žlijebovi, lijevci, kamenice, uska korita, strme i visoke litice… Nižu se prepreka za preprekom, a nakon nekih 1 sat od ulaza treba savladati 15 metara visoku stijenu, djelom slobodnim penjanjem, a djelom po stubama. Tu je još jedna velika kamenica koja se napuni vodom za vrijeme kiša, a odmah ponad nje nalazi se kontrolna točka Planinarskog puta Hahlići. U metalnoj kutiji je upisna knjiga, bez planinarskog žiga.
Nakon toga se ulazi u najuži dio klanca u kojem se razmak među stijenama smanjuje na 1 – 2 metra, tako da u ovaj dio klanca sunčeve zrake zaista rijetko mogu doprijeti. Mudna dol ne daje mnogo prilike za odmor, konstantno se treba pentrati i nogama i rukama, i po sajlama i bez sajli… Kada se stigne na malo proširenje s bukovim stablima, ulazi se pitomiji dio Mudne dol.
U nastavku uspona napušta se divljina veličanstvenog klanca a planinarska staza vodi po travnatim padinama uzbrdo do križanja sa stazom koja s Platka preko Gorničkog vodi prema Hahliću. Na tom križanju treba skrenuti lijevo i nastaviti uspon po podnožju Fratra sve do planinarskog doma na Hahliću (1097 m).
Od planinarskog doma treba krenuti u smjera Obruča do prijevoja i do dolaska na goli hrbat. Na prijevoju se lijevo odvaja staza koja se „pod planinu“ spušta do Podkilavca, dok na tom mjestu uspon treba nastaviti ravno po kamenitom grebenu, bez posebno vidljive staze, od markacije do markacije.
Nakon nešto više od sat hoda dolazi se na gole kamenito-travnate padine, s kojih vidici postaju dalji i ljepši. Nakon kratkog spusta do prijevoja pod vrhom Obruča, slijedi završni uspon djelom kroz velike kamene blokove na sam vrh. Na vrhu se nalazi mali kameni križ koji je postavljen 2004. godine. Kod njega se svake godine u rujnu održava sveta misa. U blizini je metalna kutija s upisnom knjigom, a pokraj nje je u stijenu uzidan metalni žig.
Obruč je kontrolna točka mnogih obilaznica: HPO, Riječke planinarske transverzale, Planinarskih puteva Hahlića, 40 vrhova za 40 godina PD Kamenjaka, Transverzale Končarevac, Klanjskog planinarskog puta, 10 godina 10 vrhova PD Obruč, Planinarskog puta Oko riječkih baklji…
