Mjesečev Plato » Otok Krk

About this listing

U ovom planinarskom izletu opisuje se Mjesečev plato na otoku Krku i vrhovi: Stražice, Diviška, Hlam i Zakam. 2010 godine na otoku je realiziran projekt pod nazivom “Pješačke staze otoka Krka” u sklopu kojeg su prvi puta povezane i označene šetnice, biciklističke i pješačke staze na cijelom otoku (300 km).

Otok Krk je vrlo zanimljiva destinacija za planinarenje zbog svoje posebnosti „suhozidne gradnje“ prastare građevinske tehnike – slaganje kamena bez ikakvog vezivnog materijala –  gromače-suhozidi, mrgari, pokrivene cisterne – (specifično građeni bunari-zdenci),  prirodne lokve, te mošuni –  (tradicijsko suhozidno sklonište za stoku, većinom za ovce –prekriveno biljnim pokrovom).

Početna točka ovog pješačkog izleta je Baška ispod groblja i crkve Sv. Ivana. Sa lokalne ceste D102 iznad autobusnog kolodvora i velikog parkirališta, treba skrenuti lijevo asfaltnom cestom 300 m  do raskrižja putova ispod groblja i crkve Sv. Ivan, od kuda se na Mjesečev plato može stići iz dva smjera.

Pješačka staza, u početku vodi umjerenim usponom po asfaltnoj cesti prema groblju i crkvi Sv. Ivan, od kuda se pruža lijep pogled na osunčanu Bašku. Zapravo, od tuda kreće planinarska staza poznatija pod nazivom „Šetnica do Mjeseca i nazad“. Tu na zidu su postavljeni smjerokazi na kojima su ispisani nazivi odredišta s nadmorskom visinom i dužinom puta  izražena u km. Tako, Plato Mjeseca (380 m) 3 km, vrh Hlam (461 m) 4,5 km, na Novih i starih mrgari 5 km, te lokva Diviška ( 450 m) 6,5 km.

Od crkve Sv. Ivan nastavlja se ugodnom i lijepo građenom šetnicom kroz gustu borovu šumu, koja  nakon 3 km dovodi na Mjesečev plato. Pješačka staza se umjereno uspinje vijugajući kroz borovu šumu uz nekoliko oštrih zavoja – na tim mjestima postavljene su ploče sa natpisom „korner“.  Takva su 3 izrazita oštra zavoja. Na nekoliko mjesta na stazi su postavljene klupe za odmor.

Laganom šetnjom, nakon 1 h hoda dolazi se do križanja: desno se odvaja staza za vidikovac i vrh Stražica (0,5 km), kojeg se posjećuje. Sa vrha Stražica pruža se lijep pogled na Bašku, otoke i more, kao i na masiv Velebita.

Sa ovog vrha se vraća i nastavlja pješačkom stazom do ruba šume i početka Mjesečevog platoa.  Na rubu šume, postavljeni su smjerokazi, informativni pano, kao i drvena baraka za odmor.

Borovu šumu treba napustiti kroz jedan otvor u suhozidu, nakon kojeg se izlazi na nesvakidašnju slikovitu kamenitu zaravan nastalu djelovanjem erozije, prirodnih sila, prije svega, kiše, jake bure i čovjeka koji je u tom škrtom okruženju tražio mogućnost svog opstanka, a koju su turisti nazvali „Mjesečeva površina“ ili „Planina Mjeseca“.

Nakon nekoliko minuta hoda po krškoj goleti dolazi se do križanja putova: lijevo se odvaja put za Zakam i Bašku (zelena markacija), desno za Hlam i lokvu Diviška (plava i žuta markacija). Od ovog križanja dvjestotinjak metara u smjeru jugoistoka dolazi se na makadamsku cestu i još jedno križanje. Lijevo se odvaja staza (plavo markirana) za vrh Hlam, ravno za lokvu Divišku (žuta markacija). U nastavku pješačka staza slijedi makadamsku cestu, te uskoro dovodi do lokve – betoniranog pojilišta sagrađenog 2005 godine. Iznad ovog pojilišta nalazi se prirodna lokva „Kalić“, koju se posjećuje u povratku pri usponu na Hlam. Nastavak pješačke staze vodi do posebno zanimljivog  fenomena gradnje mrgara – na smjerokazima, kao i na kartama i turističkim vodičima označen „Na novih – starih mrgari“.

Na cijeloj dužini pješačke staze susreću se interesantni suhozidi (gromače) i slikovite lokve – pojilišta za stoku. Značajno je napomenuti jednu zanimljivost i posebnost krčkog krajolika a to su terasasti suhozidi (gromače), pastirski mrgari, specifično građeni bunari – zdenci , te mošune  sačuvani na krševitim zaravnima iznad Bašćanske doline, što otok Krk svrstava u sami vrh građenja – tehnikom suhozida (gromača). Gromače su prastara građevinska tehnika suhozida – slaganje kamena bez ikakvog vezivnog materijala, još uvijek očuvana u pučkoj tradicijskoj arhitekturi otoka Krka. Njen najdojmljiviji –  jedinstveni i najrjeđi primjer su „Mrgari, mošuna i bunari“.

Mrgari su više prostorne građevine  u obliku cvijeta – rožice. Služe za prikupljanje i razvrstavanje ovaca. Pastiri ih par puta godišnje utjeruju kroz središnji prostor koji se naziva “sala”  nakon toga se odvajaju u “mrgare” – svaki vlasnik ima svoj. Tamo ih obilježavaju, prebrojavaju, strižu vunu, pregledavaju i slično, a nakon toga opet ih ispuštaju kroz salu na zajedničke pašnjake. Ti ogromni suhozidni cvjetovi, desecima metara u promjeru, ukrašavaju općinska pasišta (komunade) svega triju mjesta (Baška, Jurandvor i Batomalj) na najjužnijem dijelu otoka Krka, u kojima se još zadržao tradicijski običaj kolektivnog čuvanja i spravljanja ovaca. Na Krku ima deset mrgara, od čega su mnogi napušteni, a nekoliko se djelomično koriste, kao što je ovaj – „novo-stari mrgari“. Najveći od njih mogu primiti i do 1500 ovaca.

Otok Krk je poznat po gradnji suhozidnih skloništa za ovce zvanih „mošuna“. Tipična tradicijska klasična gradnja suhozidnih mošuna je pravokutnog tlocrta prekriven biljnim pokrovom sa krovištem na dvije strehe. Ono što je specifično i posebno, to je ovalna suhozidna mošuna koja ima dugoljast otvor duž sredine krova.

Otvor ima tri funkcije: (1) pojačano zračenje, da bi se spriječilo pregrijavanje stoke, naročito noću; (2) vlaženje izmeta (kišom), radi boljeg sazrijevanja stajskog gnoja; (3) prirodna rasvjeta pri mužnji u mošuni. Takav primjer mošuna koji je u uporabi  nalazi se “Pod Svetim Jurjem”, na sjeverozapadnom rubu Bašćanske drage. Najdojmljivija značajka je konstrukcija krova. Na četiri vertikalna stupa (stabar), s rašljastim vrhovima, leže dvije paralelne uzdužne krovne grede (žrde), koje omogućuju središnji otvor. Zbog njihove duljine konstrukcija je pojačana dvjema poprečnim gredama radi povećanja nosivosti. Na tu se konstrukciju polažu gredice (limezi), i to vrlo gusto, te pokrivaju biljnim pokrovnim materijalom, vezanim savitljivim izdancima vrbe (žukvom).

Pored mrgara i mošuna, otok Krk je poznat po specifičnoj gradnji suhozidnih bunara (zdenci – šterne). Problem pitke vode na krševitim terenima bez tekućica ili podzemnih voda oduvijek se i posvuda rješavao sakupljanjem kišnice, pa tako i na Krku. Izvan naselja, na terenu, ovce piju iz lokava, a ljudi iz zdenaca (bunara). Ti bunari su izuzetni po tome što iznad podzemnog spremišta za kišnicu imaju sagrađeno nadzemno suhozidno sklonište s vodo propusnim pokrovom, potpuno ili djelomično nepravilno svođenim. Vanjska površina pokrova je ravna i to je jedini naplav za hvatanje kišnice, kupola propušta sakupljenu vodu do spremišta. Sklonište štiti pitku vodu od zagađenja, te joj osigurava prirodno hlađenje zahvaljujući stalnom strujanju zraka kroz suhozid. Budući da je voda namijenjena za piće samo ljudima, građevina u pravilu ima tijesan ulaz,  koji sprečava pristup ovcama. Slijedi malo predvorje, od kojeg se kameno stepenište spušta unutra do vode.

Makadamski put dovodi do mrgara, gdje i završava. U nastavku pješačka staza vodi po kamenitoj goleti prateći žute oznake, pomiješane sa planinarskim, a povremeno se nailazi i na male kamene piramide, koje služe radi lakšeg pregleda staze. Prvim dijelom staza se lagano uspinje, zatim se spušta i prolazi kroz prosjek (mali kanjon), a potom prelazi na drugu stranu platoa, te se umjereno uspinje, potom polegnuto stazom dolazi se do suhozida i informativne ploče, zatim nešto malo dalje i do slikovite i atraktivne lokve Diviške na nadmorskoj visini 450 m.

Lokve, kao što je Diviška su male slatkovodne oaze u kamenitoj pustinji neophodno važne za život ljudi, ovaca i ostalog živog svijeta. Lokva Diviška podijeljena je na 5 vlasnika. Pastirski zidovi sastaju se u lokvi i dijele je na njihove vlasnike i usmjeravaju ovce na svoj dio pojila, kako ne bi došlo do nekontroliranog prelaska s jednog na drugi pašnjak.

Lokva se nalazi na području posebnog ornitološkog rezervata Kuntrep. Rezervat se proteže uz sjeveroistočnu obalu otoka Krka od rta Glavina do Male Luke, te u unutrašnjost otoka do jednog kilometra. Nakon spomenute lokve slijedi uspon na vrh Diviška (471 m). Sa ovog vrha prekrasan je pogled na Velebitski kanal, masiv Velebita, Senj, te more i otoke.

Vrh je označen gomilom kamenja i natpisom vrha i nadmorskom visinom. Sa ovog vrha treba se vratiti na raskrižje pod Hlamom, bolje kazati do betonirane lokve – pojilišta, nakon koje se kraticom stiže do prirodne lokve Kalić, od koje započinje uspon na Hlam. Pješačka staza vodi umjerenim usponom, slijedi plave markacije i kamene piramide, potom uz suhozid do vrha Hlam (461 m). Sam vrh je označen kamenom piramidom na kojoj je postavljen manji aluminijski križ. U neposrednoj blizini piramide nalazi se i žig.

Pješačka staza sa ovog vrha vodi istim putom do raskrižja na početku Mjesečevog platoa, od kojeg se nastavlja desno u smjeru zapada prema vrhu Zakam. Nakon polegnutog – ravnog dijela pješačka staze vrlo strmi spust kamenjarom i siparom kroz kanjon ispod kamenih litica.

Sa pješačke staze se otvara lijep vidik na Bašku, crkvu Sv. Ivana, vidikovac Zakam, te na  more sa otocima.

Nakon povratka na početnu točku uspona, donesu se lijepe uspomene o prelijepom krajobrazu Mjesečevog platoa.

Statistika i pregled staze