Kobiljak omeđuje južnu stranu Lič polja i strši iznad ponora rječice Ličanke i sela Podkobiljaka, a nalazi se na razdjelnici Gorskoga kotara i Hrvatskog primorja. Njegovim južnim obronkom vodi mak. cesta kojom se na istok može doći u Lukovo i Ravno, a na zapad odlazi podnožjem Medviđaka u Vinodol.
Vrh Veliki Kobiljak (1119 m) koji planinari smatraju najvišim, na koji vode markacije i koji je KT HPO-a nije najviši vrh brda Kobiljaka jer je šumovita Kanculova glavica, koja se nalazi jugoistočno od Kobiljaka i nije markirana, jedan metar viša (1120 m).
Do njega se najčešće stiže iz naselja Lič preko zaselka Podkobiljak koje se nalazi u njegovom podnožju.
Na vrhu je metalni tuljac s upisnom knjigoma pored njega, u kamen je ugrađen planinarski žig. Označen je natpisom na kamenu.
S vrha su otvoreni vidici u svim smjerovima a posebno je upečatljiv onaj na naselja Lič i Fužine, te vrhove Bitoraj i Viševicu.
Početna točka uspona je u centru naselja Lič. Na parkiralištu općine treba parkirati automobil.
Do ove točke može se stići koristeći autobusni kao i željeznički prijevoz. Staza najprije vodi kroz naselje, asfaltnom cestom, ulicom Lič do njenog kraja koji je udaljen 1,2 km od početne točke uspona.
Na tom mjestu se račvaju planinarski putevi gdje put lijevo vodi u smjeru Kobiljaka a onaj desno vodi u smjeru Medviđaka. Treba odabrati smjer lijevo.
Staza dalje slijedi ulicu Podkobiljak, vodi asfaltnom cesto preko polja do područja zvanog Repušina u podnožju Kobiljaka.
Tu staza skreće u šumu, počinje se uspinjati do križanja s makadamskom cestom. Staza siječe makadamsku cestu, počinje se oštro uspinjati kroz šumu do pod sam kameniti vrh Kobiljaka.
Ova dionica je mjestimično jako strma, mjestimično je zapriječena polomljenim stablima, i može biti dosta neugodna ako pada kiša ili ako se uspon izvodi u snježnim okolnostima.
Završni uspon vodi oštrije po kamenjaru do samog vrha Velikog Kobiljaka.
Na ovoj dionici, pri usponu, povremeno se mora pomagati rukama.
Staza je dobro označena i nije teška za snalaženje.
