Kraljev grob na Petrovoj gori

About this listing

Kraljev grob, po legendi, grob zadnjeg hrvatkog kralja  Petra Svačića; stradao je 1097., navodno na Petrovoj gori, u sukobu za hrvatsko prijestolje s mađarskim  kraljem Kolomanom.
Spomen obilježje na Kraljevom grobu postavili su 15.5.2006. godine šumari UŠP Karlovac.

Petar Snačić (Svačić),
Hrvatski kralj, vladao je od 1093. do 1097. godine. Kao vođa anti-mađarskog otpora u Hrvatskoj izabran je za kralja 1093., u jeku sukscesijskog sukoba uzrokovanog smrću  Zvonimira i Stjepana II.. Bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi, pretpostavlja se da je kasniji kralj Petar bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira. Taj podatak proizlazi iz Supetarskog kartulara. Poslije smrti kralja Stjepana II., posljednjeg izdanka dinastije  Trpimirovića, Jelena Lijepa, udovica kralja Zvonimira poziva svoga brata, ugarskog kralja Ladislava da zauzme Hrvatsku, kao Zvonimirov legalni nasljednik. To izaziva revolt većeg dijela hrvatskog plemstva koje se vojno odupire Mađarima. Supetarski kartular spominje kralja Slavca, te dio povjesničara smatra da je Slavac bio kralj odabran od strane plemstva kao anti-ugarski vođa. Moguće je da mu je Petar Snačić bio odan, ali i da mu je bio rival u borbi za hrvatsku krunu. Pošto o Slavcu van konteksta kartulara nema nikakvih podataka, povjesničari o njemu ne znaju praktički ništa. Ono što se zna je da je jedan dio plemstva i naroda izabrao oko 1093. godine Petra za novog hrvatskog kralja, nastavljajući sukob sa Arpadovićima i njima odanom hrvatskom plemstvu. Kralj Petar stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna nalazila u rukama splitskog  nadbiskupa Lovre  koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060.-1099.). Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava  1095. godine, na prijestolje dolazi njegov najstariji nećak Koloman, koji je nakon pomirbe s papom Urbanom II. krenuo u vojni pohod na Hrvatsku. Potkraj travnja, odnosno početkom svibnja 1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (najvjerojatnije na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj “narodne krvi”. U spomen na nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd, odnosno Petrova gora. Ipak, o pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić znanstvenici se nisu usuglasili, jer neki misle kako je Gvozd moguće planina Kapela, a ne Petrova gora.