Knežev dvor Dubrovnik

a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama.
Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom.
Kapitele je izradio Pietro di Martino iz Milana s naznakama renesansnog sloga, a njegov kapitel s Eskulapom sačuvan je na desnom polustupu trijema. U eksploziji 1463., zapadno pročelje je bilo srušeno, a na obnovi su kratko radila dva poznata graditelja: Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. Mada je Michellozov nacrt nažalost bio odbijen, neosporan je njegov utjecaj kod obnove pročelja i trijema pretežito u renesansnom slogu.
Nakon potresa 1667. atrij je djelomično rekonstruiran, s reprezentativnim baroknim stubištem. U dvoru je stanovao knez u vrijeme jednomjesečnog mandata. Palača je imala dvoranu za Malo vijeće, Vijeće umoljenih, stan za kneza, sudnicu, ured, bilježništvo, zatvore, oružanu i skladište.
Iz Kneževa dvora ulazilo se u palaču Velikog vijeća, a nad očuvanim ulaznim vratima čitamo natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se državnim poslovima). U atriju je spomenik bogatom pomorskom kapetanu i dobrotvoru Mihu Pracatu, kipara P. Giacomettija iz 1628. To je jedini javni spomenik koji je Republika podigla zaslužnom građaninu. Danas je u Kneževu dvoru kulturno-povijesni odjel Dubrovačkog muzeja s ambijentalno postavljenim dvoranama s antiknim namještajem i uporabnim predmetima, kao i slikama pretežito talijanskih i domaćih majstora. Muzej ima numizmatičku zbirku Dubrovačke Republike, zbirku oružja i predmete ljekarne “Domus Christi” iz 15. stoljeća.
U atriju Kneževa dvora priređuju se koncerti jer se prostor osim ljepotom odlikuje i izvrsnom akustikom.