Klenovica-PK Vinište-Kolevratsko polje-Kolevratske stijene

About this listing

Kolevratske Stijene

1091m – HPO

Kolevratske stijene su osamljena i zabačena skupina stijena u srcu šumskog prostranstva masiva Velike Kapele koje se proteže područjem južno od Bijelih stijena sve do mora bez naseljenih mjesta neposrednoj u blizini. To je razlog da su planinarski manje popularna destinacija.

Vršni greben se proteže dužinom od 1 km s dva istaknuta vrha na početku i kraju, na jugu i sjeveru. Južni vrh se nalazi na 1091 m nadmorske visine i obilježen je kao kontrolna točka HPO-a. Sjeverni vrh je nešto viši sa 1099 m nadmorske visine, nema žiga i s južnim je spojen jedinstvenom i atraktivnom stazom koja se kolokvijalno zove Krampusov put, a koju su trasirali članovi HPD Vihor. Ime puta je prema nepotvrđenim izvorima dano u spomen na planinara Željka Kanturu, jednog od osnivača Kapelanskog Planinarskog Puta.

Sam vrh je izrazita stijena visoka između 15 – 20 m s vrlo lijepim liticama koje se naročito ističu u vrijeme kada šuma nema lišća.

S vrha se pružaju lijepi vidici na cijelu Dulibu, kuću na Stalku, a preko nje na Veliku Javornicu. Veoma se lijepo vidi u pravcu jugoistoka vrh Alija i u daljini Velebit.

Na vrhu je metalni tuljac s upisnom knjigom. U stijenu je ugrađen planinarski žig.

Klenovica je nekad bila malo, ljupko, turističko-ribarsko mjesto. Danas je izgrađeno puno novih kuća, pretežno za odmor. Udaljena je 6 km od Novog Vinodolskog i 23 km od Senja. Klenovica ima i manji hotel “Vila Lostura”, a moguće je prespavati i u privatnom smještaju. U neposrednoj blizini hotela, uz obalu, ima autokamp i konoba. U gostionici “Pod voltom” nalazi se i žig KT-10 KPP-a (Kapelskog Planinarskog Puta), pa je parkiralište ispred nje ujedno i početna točka ovog planinarskog izleta.

Uspon započinje na Ribarskoj obali ispred gostionice „Pod Voltom“ i nastavlja se po Klenovarskoj stazi do križanja sa ulicom Braće Miletić na kojem skreće desno u nju i nastavlja dalje po njoj do propusta ispod Jadranske magistrale. Nakon prolaska kroz spomenuti propust, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi koja vodi sa desne strane vododerine sve do izlaska na makadamsku cestu Ledenice-Drinak. Ovaj dio uspona je dosta naporan jer vodi dosta oštro uzbrdo, po kamenitom terenu i po planinarskoj dosta zarasloj stazi koja treba hitno dotjerivanje. Planinarska staza prolazi kroz dosta gustu i bodljikavu makiju koja čini uspon dosta neugodnim a koji ne dozvoljava opuštanje i uživanje u ovom inače zanimljivom krajoliku.

Kada planinarska staza dovede do makadamske ceste Ledenice-Drinak, tu treba krenuti u smjeru sjevera oko 50 m i dolazi se do kapelice sv. Karmele. Od kapelice treba nastaviti uzbrdo, preko nekadašnjih livada i pašnjaka, preko kojih se za 10-tak minuta stiže do napuštenog sela Vinište u kojem je obnovljena PK Vinište. Do spomenute kapelice može se doći i automobilom, po makadamskom putu Drinak-Ledenice.

Vinište je pusto selo s dvije sačuvane kuće. U rujnu 1981. g. umrla je 76-godišnja Anka Komadina, posljednji stanovnik Viništa. Razumijevanjem tadašnjeg SIZ-a socijalne zaštite Novi Vinodolski, kuća u kojoj je živjela Anka Komadina dana je na korištenje društvima HPD “Vihor” i HPD “Kapela”. Do 1989. g. kuća je bila otvoreno sklonište. Te godine, u više radnih akcija, dograđen je dio kuće, obnovljen krov te uređena prizemna prostorija, ranije drvarnica. Danas je u gornjem dijelu dom s dvije prostorije. U prvoj je prostoriji kuhinja, koja služi i kao dnevni boravak, dok su u odvojenoj, manjoj prostoriji smješteni skupni ležajevi za 16 osoba.

U domu se nalazi peć i sav nužan pribor. Rasvjeta je izvedena pomoću fotonaponskog modula i akumulatora. Ispred kuće je lijepo dvorište popločano kamenom, s ugrađenim stolom i velikim roštiljem. Pored kuće prema jugu, izgrađeno je sklonište, stalno tvoreno u kojem se prolaznici mogu zaštiti od vremenskih nepogoda a po potrebi prespavati. Zapadno pored kuće, prema moru, lijepe su livade s posađenim smokvama i višnjama. Pogodno je za kampiranje. Ispred ulaza u sklonište smještena je lijepo obzidana cisterna, izgrađena 1856 g., a obnovljena marom članova društava 1990. g. Domom i skloništem upravlja Odbor KPP-a (Kapelskog Planinarskog Puta). Boravak u domu moguć je uz najavu. Od 1997. g.  uvedena su ljetna dežurstva u domu, tako da je moguće provesti nekoliko dana u prelijepom ambijentu primorskog ugođaja. Boravak u domu s malom udaljenosti od mora omogućuje pravo planinarsko ljetovanje. Za sve obavijesti treba se javiti bilo kojem društvu iz Odbora KPP-a.

U nastavku uspona od PK Vinište, planinarska staza vijuga uzbrdo, kroz područje obraslo u makiju, između ograda do izlaska u napušteni zaselak Drsnik. U ovom zaselku ima čatrnja sa vodom koja je veći dio godine zaključana pa na nju ne treba računati. Nakon prolaska kroz spomenuti zaselak, uspon se nastavlja po asfaltnoj cesti do zaselka Bačići, koji se nalazi na uskoj asfaltnoj cesti, koja vodi iz Luke Krmpotske do Zadrinka.

Nakon prolaska smjerokaza ispisanog na asfaltnoj cesti, koji upućuje na uspon po planinarskoj stazi, koji vodi po blažoj kamenito-travnatoj padini, i koja prolazi sa zapadne strane sela Luka Krmpotska. Kada spomenuta planinarska staza presiječe asfaltnu cestu Luka Krmpotska – Omari, uskoro stiže na križanje sa makadamskom cestom koja dolazi iz Luke Krmpotske. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo i nakon 200-tinjak metara napustiti makadamsku cestu i skrenuti desno na građenu pješačku stazu, po kojoj se stiže do prijevoja Kolevrat, koji se nalazi sa zapadne strane vrha Kolevrat.

Na ovom prijevoju se nalazi i križanje makadamskih cesta, na kojem je i smjerokaz za nastavak uspona, koji vodi dalje između spomenutih cesta, po planinarskoj stazi, do silaska u terensku depresiju, na kojoj se nalazi prostrano Kolevratsko polje. Ovo prostrano polje i danas služi za ispašu pa se na njemu mogu susresti krda konja. Planinarska staza vodi preko njega u smjeru sjeveroistoka, na njegovom krajnjem dijelu započinje malo oštriji uspon uzbrdo, do izlaska na asfaltnu cestu. Nakon izlaska na spomenutu cestu, staza uspona vodi po njoj slijedećih 350 m, skreće sa nje lijevo i u malo oštrijem usponu uzbrdo, dovodi do pod kameniti vršni greben Kolevratskih stijena.

Prije završnog uspona na vrh, najbolje je ispod stijene ostaviti planinarske štapove, jer za savladavanje uspona po spomenutoj stijeni, povremeno treba upotreba obadvije ruke.

Sam vrh je izrazita stijena, visoka između 15-20 m, s vrlo lijepim liticama, koje se naročito ističu u vrijeme kada šuma nema lišća. S vrha se pružaju lijepi vidici na cijelu Dulibu, kuću na Stalku, a preko nje na Veliku Javornicu. Veoma se lijepo vidi u pravcu jugoistoka vrh Alija i u daljini Velebit.

Statistika i pregled staze