Klek

About this listing

Nijedna se hrvatska planina nije usjekla u narodne legende i priče duboko i čvrsto kao Klek. Strma planina nadomak grada Ogulina privlači pogled izdaleka i svojom pojavom zasjenjuje sve što se nalazi u široj okolici. S koje god mu strane prilazili, Klek pokazuje drugo obličje, ali pogled odasvud privlači njegova strma stijena visoka 200 metara te Klečice, manje stijene osovljene uvis sjeverno od glavnoga vrha. Gledan s istoka i juga doimlje se kao usnuli div, kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava. Prema narodnoj predaji vrh Klek je sijelo vještica, koje su svojevrstan simbol Kleka i grada Ogulina. Zbog iznimne krajobrazne i biološke vrijednosti područje površine oko 850 ha zaštićeno je 1971. godine kao značajni krajobraz, a dio je pod zaštitom kao geomorfološki i botanički rezervat.

Klek ima oblik hrpta dugog oko 4 kilometra, a pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok kao istaknuti greben na istočnim okrajcima Velike Kapele.. Svojim se padinama postupno spušta prema ogulinskom polju i dolini Dobre. Od podnožja pa do bila pokriven šumskim plaštem, dok se oko podnožja planine prostiru široke livade prepune raznobojnoga cvijeća.

Vrhovi Kleka su impozantni, strmi i stjenoviti. Najznačajniji su vrhovi Klečice ili Mali Klek (1058 m) te Veliki Klek, visok 1182 m. Glavni vrh Kleka je kamena glavica promjera desetak metara, povrh stjenovitih okomica. Budući da pri vrhovima nema šume, oni omogućavaju lijepe vidike prema Bjelolasici, Risnjaku, Ogulinu i jezeru Sabljaci, a za bistrih dana znatiželjni će pogled odlutati sve do Julijskih i Kamniških Alpa u Sloveniji. Klekova vršna stijena bila je prva škola hrvatskih alpinista i u njoj je izveden velik broj prvenstvenih penjačkih uspona, zbog čega se Klek popularno naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva.

Klek je i prije prvih penjačkih podviga zaslužio važno mjesto u povijesti hrvatskog planinarstva. Poznato je da se na Klek 1838. popeo saski kralj i pasionani botaničar Friedrich August II., pri čemu mu je društvo pravio pukovnik Josip Jelačić, kasnije hrvatski ban. Nekoliko desetljeća kasnije, ushićen usponom na Klek 1874. godine sveučilišni profesor iz Graza dr. Johanes Frischauf potaknuo je osnivanje Hrvatskog planinarskog društva.

Ogulinski Kleksvojom zagonetnom i mističnom pojavom nadahnjuje legende još od najstarijih vremena. Slovenski povjesničar i znanstvenik Johann Weichard Valvasor zabilježio je u 17. stoljeću narodno vjerovanje da se za vrijeme olujnih noći na samom vrhu Kleka, u ponoć, skupljaju vještice, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta, a njihovo kolo i vrisak dopiru do samoga grada Ogulina.

Najkraći i najčešći pješački uspon do vrha Kleka počinje u Bjelskom, zaselku Musulinskog Potoka na zapadnom podnožju planine. Za uspon do planinarskog doma pod Klekovom stijenom treba sat vremena, a za daljnjih pola sata stiže se na vrh Kleka. Osim iz Bjelskoga, prema Kleku vode i planinarske staze iz Ogulina i iz Hreljina. Uspon na Klek nije težak ni naporan, ali se svaki posjet tom moćnom usnulom divu na rubu Velike Lapele, kolijevci hrvatskog planinarstva i carstvu vještica iznad Ogulina, dugo pamti.