Kalelarga

About this listing

Od najstarijih vremena u Zadru kao Via Magna, Strada Grande ili Ruga Magistra, zadarska je Kalelarga glavna gradska ulica. Zadranima je još i više; gradska žila kucavica, kultni prostor i simbol grada uz kojega su vezane najljepše uspomene.

U Zadru se službeno naziva Široka ulica (Calle Larga, Kalelarga), a opjevana je kao niti jedna druga ulica ili gradski simbol. Ima svoju himnu, mjesto je svakog ozbiljnog gradskog trača ili novosti. Na Kalelargi i susjednom Narodnom trgu dočekuju se i slave veliki sportski uspjesi zadarskih klubova, kao što se s prvom jutarnjom kavom nježno oplakuju porazi i nekadašnje ljubavi.

Naziv Široka ulica (Calle Larga – Kalelarga) javlja se tek kasnije, a jedno se vrijeme njezin središnji dio nazivao i Ulicom svete Katarine po istoimenom samostanu. Ime joj je po postanku romansko te potječe još iz venecijanskih vremena, možda i od ranije, a nije se mijenjalo ni nakon sloma Mletačke Republike, kao ni za prve austrijske, pa francuske i druge austrijske uprave.

Nakon što je 1920. Rapallskim ugovorom Zadar dodijeljen Kraljevini Italiji, korišten je isključivo talijanski naziv Calle Larga i to sve do konca Drugog svjetskog rata nakon kojeg dobiva ime Omladinska i Ive Lole Ribara. Romanski toponim je naposlijetku kroatiziran na način da se piše i izgovara Kalelarga. No, iako i danas nosi službeni naziv Široka ulica, u svakodnevnoj uporabi i pod različitim upravama naziv joj je uvijek bio i ostao samo Kalelarga.

Današnja ulica nastala je vjerojatno prije nego što je Zadar poprimio svoj urbani lik. U doba Rimskog carstva Zadar je izgrađen po strogim principima rimskog urbanizma kada je uređena ulična mreža od nekoliko većih uzdužnih ulica i većeg broja poprečnih koje su grad dijelile u pravokutne insule sa stambenim kućama. Već tada jedna je uzdužna ulica vodila od današnjih Kopnenih vrata do Foruma, a druga, od današnjeg Trga Petra Zoranića do crkve Gospe od zdravlja, današnja je Kalelarga.

Kalelargom započinje na Trgu Petra Zoranića uz ostatke Trajanovih vrata i nekadašnjeg kafića Kolona koji je dobio ime po koloni – rimskom stupu donesenom na današnje mjesto početkom 18. stoljeća s ruševina Jupiterovog hrama. Na Zoranićev trg nadovezuje se Trg Šime Budinića s crkvom Sv. Šime i Kneževom palačom, uz koju se proteže Ulica Elizabete Kotromanić (Calle Cariera) – kojom se već u 15. stoljeću trčala alka na konjima. Njome se dolazi se na Narodni trg gdje se već u srednjem vijeku formira novi centar gradske uprave s današnjom Gradskom ložom (13. stoljeće – 1565.), Gradskom stražom (1562.) i novovjekom Gradskom vijećnicom (1934.). U srednjem vijeku nazivao se Veliki trg (Platea Magna), poslije Gospodski trg (Piazza dei Signori) i konačno Narodni trg. Upravo ovdje je 1730. godine Josip Carceninga, prvi proizvođač Maraschina, otvorio i prvu zadarsku kavanu. Godine 1860. kavanu Caffè del Casino otvorio je tvorničar Antonio Cosmacendi, koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kavana od zrcala (Caffè degli Specchi). Nedaleko od nje bio je i hotel Il Cappello nero (K crnom klobuku), te Caffè Europa.

Na Narodnom trgu službeno započinje i današnja Kalelarga koja se u ovom dijelu nazivala i Ulica sv. Katarine zbog istoimenog samostana koji se tu nalazio u 15. stoljeću, a već u 16. stoljeću ulica je po prvi put i osvijetljena. Na temeljima ruševnog samostana sagrađena je 1891. godine kultna kavana Central (Caffè Centrale), a malo dalje od nje, na mjestu današnje Kazališne kuće, nalazilo se staro kazalište Teatro Nobile. U produžetku, od Trga sv. Stošije s katedralom Sv. Stošije pa do crkve Gospe od zdravlja, uz rub današnje Bijankinijeve ulice, 1865. je kao odraz sjaja, bogatstva i političke moći Zadrana sagrađeno i Novo kazalište (Teatro Verdi), stradalo u Drugom svjetskom ratu i nakon njega.

Uništena u savezničkim bombardiranjima Zadra 1943. i 1944. godine kada nestaje i 80% gradske jezgre, Kalelarga se više nije mogla prepoznati. Velikim njezinim dijelom nije se moglo prolaziti od ruševina kuća sve do šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je ponovno izgrađena i rekonstruirana.

Za Zadrane je Kalelarga više od imena glavne ulice grada. Ona je kultni prostor i jedan od simbola grada koji budi sjećanja na lijepe trenutke i događaje kao mjesto druženja, zabave i razonode, na procesije i pučke svečanosti, pa i prve ljubavi. Kaže se da su upravo na Kalelargi započele i završile ljubavi mnogih generacija Zadrana. Na Kalelargi se naprije doznaje što se u Zadru događa ili se tek treba dogoditi, ali i kako se obući i što nositi.

Na Kalelargi i Narodnom trgu dočekuju se košarkaši i slave njihove pobjede i trofeji. Tu je priređen i veličanstven doček zadarske grupe Riva poslije njihove pobjede na Euroviziji 1989. godine.

Kalelarga je opjevana kao rijetko koja ulica, a ima čak i svoju himnu – pjesmu Tomislava Ivčića koja je nadmašila šlagerske okvire i rado se pjeva i sluša, ne samo u Zadru.