Hajdučki i Rožanski kukovi

About this listing

Hajdučki i Rožanski kukovi nalaze se teritoriju Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i ponosno stoje na popisu UNESCO-ovih mjesta svjetske baštine u Europi. Strogim rezervatom proglašeni su 22. siječnja 1969. godine, a sada se sigurno pitate što pojam strogog rezervata i znači.

Što su strogi rezervati?

Ne brinite, objasnit ćemo vam. Radi se o području u kojem je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena utjecajem čovjeka, a na području strogog rezervata striktno je zabranjena bilo kakva vrsta gospodarske djelatnosti ili bilo koje aktivnosti koja bi na bilo koji način poremetila prirodni razvoj i evoluciju navedenog područja.

Dakle, da bi mjesto bilo strogi rezervat, ključno je da se u njemu ne mijenja biološka raznolikost i na bilo koji drugi način se ne utječe na prirodne procese u budućnosti. Upravo u ovoj činjenici leži ljepota strogih rezervata, a to je da ljudska ruka na njih ne djeluje, već je za njihov izgled zaslužna isključivo igra prirode. U Hrvatskoj postoji još jedan strogi rezervat, a on se naziva Bijele i Samarske stijene.

Što su Hajdučki i Rožanski kukovi?

Hajdučki i Rožanski kukovi zapravo su skupina stjenovitih vrhova, odnosno kukova koji se nalaze na površini od 1220 hektara na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Kada ćete ih istraživati, trebate znati da su podijeljeni u dvije skupine: one Hajdučke i one Rožanske koji su međusobno odvojeni Lubenovačkim vratima. Najpoznatiji i najposjećeniji Hajdučki kukovi su Jarekovački kuk visine 1328 metara, Pavića kuk visine 1392 metra, Begovački kuk visine 1407 metara, Duića kuk visine 1460 metara i Golubić visine 1658 metara.

Kad istražujete Rožanske kukove, potražit ćete Varnjaču i Pasarićev kuk visine 1630 metara, kuk Crikvenu visine 1641 metar, kuk Gromovača visine 1675 metara, Vratarski kuk visine 1678 metara i Krajačeva kuk visine 1690 metara. Zanimljivo je spomenuti i da su ovo novija imena vrhova. Ona izvorna su se zbog odumiranja lokalnog stanovništva u potpunosti zaboravila.

Ovdje je igra prirode dala svoj obol, pa su prirodne kreacije kojima se dive mnogi planinari i zaljubljenici u lutanje prirodom nastale zahvaljujući paleogenskim naslagama sastavljenim od vapnenca, što nam govori da su vrhovi zapravo vapnenački.

Područje je izrazito krševito i to zahvaljujući trošenju i pucanju stijena uvjetovanom kombinacijom tektonskih i atmosferskih procesa, a bitno je i da znate da su stijene izrazito neprohodne. Dakle, ako ste dovoljno hrabri, uputite se u istraživačku avanturu.

Naići ćete na kukove i stjenovite vrhove koji su međusobno odvojeni dubokim ponikvama i provalijama. Priznajte, možda zvuči zastrašujuće, no ovo će vas područje zaista iznenaditi svojom netaknutim prirodnim ljepotama.

Što još skriva područje Hajdučkih i Rožanskih kukova?

Osim ljepote krša i stijena, ovdje se vole zadržavati i ljubitelji speleologije upravo zbog Lukine jame. Lukina jama otkrivena je 1992. godine, dubine je 1431 metar i kao takva najdublja je jama na području jugoistočne Europe. Speleolozi redovito rade na produbljivanju jame, stoga jedva čekamo najnoviji podatak. Volite li spuštanje u nepoznato, evo ideje i za vas. No, čuvajte se!

Gdje se uputiti u planinarsku avanturu na Hajdučkim i Rožanskim kukovima?

Ako ih uspoređujemo, Rožanski kukovi su veći i prohodniji od onih Hajdučkih, pa će vam planinarenje i snalaženje biti jednostavnije. No, volite li izazove i ako obožavate slabije istražena područja, zaputiti se možete istraživati Hajdučke kukove.

Pripazite jer je ovo prirodno stanište mnogih divljih životinja kao što su medvjedi, vukovi ili zmije, stoga uvijek trebate biti na oprezu. Krenite obilježenom Premužićevom stazom, a super je što sama staza nema značajnih visinskih razlika. Odmoriti se možete u Rossijevom skloništu, a avanturu završite kad stignete na neki od vrhova, sjednite i uživajte u pogledima koji su neprocjenjivi!