Glavaš » Dinara (Sinjal)

About this listing

Dinara (Sinjal), 1831 m – HPO

Dinara s vrhom Sinjal (1831 m/nmv) najviša je hrvatska planina. Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca na Balkanskom poluotoku i dala mu svoje ime.

Pretpostavlja se da je ime dobila po ilirskom plemenu Dindara, koje je živjelo s istočne strane planine. Vrh Sinjal je inače dobio ime po geodetskoj oznaci na vrhu (signal).

Dinara je još uvijek poprilično divlja planina u kojoj se može sresti raznorazne životinje poput: vuka, lisice, čaglja, lasice, kune, medvjeda, risa, divljeg vepra, divokoze, srne. A u letu može se vidjeti tetrijebe, jarebice, orlove i sokole.

Vrh je označen geodetskim stupom na kojem sada piše „1831 vrh Hrvatske“. Ispod stupa se nalazi upisna kutija. Pored stupa na velikom kamenu još uvijek stoji „SINJAL 1831“, jer se tako donedavno zvao ovaj vrh. Žig se nalazi u kamenu pored geodetskog stupa.

Na susjednom brdašcu je postavljen veliki metalni križ.

S vrha puca pogled u svim smjerovima, sjeveroistočno na Troglav i Konj, jugoistočno na Peručko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu. Jednom posjetiti najviši vrh Hrvatske, za svakog je planinara Hrvata poseban emotivan doživljaj.

Početna točka uspona na najviši vrh Hrvatske je u selu Glavaš kod Kijeva. Na početnoj točki je i Planinarska kuća „Glavaš“ u kontejneru. Automobil treba parkirati na početku sela. Tu počinju markacije. Planinarska staza od početne točke stiže do planinarske kuće za pet minuta. Ovdje je i smjerokaz za Dinaru.

Od kontejnera, staza vodi uzbrdo po otvorenom terenu kroz nisko raslinje i kamenjar do srednjovjekovne utvrde Glavaš izgrađene u tijeku 14. i početku 15. stoljeća. Njezina je uloga bila nadzirati i štititi prometne putove prema Bosni, od zapada prema istoku. Prvi nacrt kijevske utvrde pronađen je na karti poznatog venecijanskog kartografa Matea Pagana iz 1525. godine, gdje je ta utvrda prikazana kao Dinarić.

Utvrda se sastoji od kule i pripadajućih prostorija, a posebno je zanimljiva zbog očuvanosti kule i kruništa na njoj. Početkom arheološkog istraživanja utvrđeno je da je kula pridodana ostalom arhitektonskom sklopu zidova utvrde, kula je bila trokatna i u nju se ulazilo preko ljestava kroz mali otvor na njezinu kruništu.

Od utvrde planinarska staza ulazi u visoku makiju, vijuga uz ograde i suhozide iznad Pekasove drage, a potom izlazi na otvoren teren i nastavlja po markiranoj i ugaženoj stazi do izvora. Uz stazu, na kamenoj stijeni je ispisana oznaka „voda“ i strelica koja upućuje na izvor.

Dalje se staza oštro uspinje po siparu Kobiljovače po serpentinama sve do izlaska na otvoreni i polegnuti travnatu visoravan na kojoj je raskrižje planinarskih putova. Ravno je planinarsko sklonište sa cisternom, a lijevo vodi direktnije prema vrhu. Markacija dalje ide malo travnatim, a malo kamenitim dijelovima staze, po otvorenom terenu, vijugajući oko vrtača, zatim kroz klekovinu na sam vrh.

Žig se nalazi u kamenu pored geodetskog stupa.

Vrh Dinare sastoji se od dvije podjednako visoke glavice, udaljene pedesetak metara. Jedna od njih označena je geodetskim stupom, a na drugome stoji pet metara visok metalni križ.

Statistika i pregled staze