Dvorac Pejačević

About this listing

Dvorac Pejačević nalazi se u središtu Virovitice, građen na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde. Jedan je u nizu slavonskih dvoraca znamenite plemićke obitelji Pejačević, koja je upravo po ovom svom vlastelinstvu dobila plemićki naslov “Pejačevići Virovitički”. Pejačevići ga grade između 1800. i 1804. godine prema nacrtima bečkog arhitekta N. Rotha i u njihovom je vlasništvu do sredine 19. stoljeća kada ga, zbog lošeg vođenja gospodarstva i zaduživanja, prodaju njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe. U njihovom je vlasništvu do 1911. godine kada ga kupuje grof Ivan Drašković, koji ga zajedno s parkom prodaje gradu Virovitici 1930. godine te je od tada u službi grada.

Dvorac je izgrađen na prijelomu stilova, rani klasicizam na izmaku baroka. Klasicističke tendencije očite su već u izduženoj tlocrtnoj dispoziciji koja je česta pojava u 19. stoljeću. Radi se o jednokatnoj, jednokrilnoj građevini u čijem su se prizemlju nalazile gospodarske prostorije, dok su one na prvom katu bile reprezentativne, kao što je to uobičajeno za arhitekturu dvoraca tog vremena; s tri rizalitna istaka, površine od oko 3000 metara kvadratnih, te je tako jedan od većih hrvatskih dvoraca. Od 1969. godine spomenik je kulture 1. kategorije. Dugi niz godina Dvorac je polako propadao te je predstavljao ruglo u samom centru grada.

Obnova Dvorca (2016. – 2019.)

Grad Virovitica je 2016. godine prijavio Integrirani razvojni program obnove Dvorca Pejačević i revitalizacije Gradskog parka na natječaj za obnovu kulturne baštine u funkciji turizma  pod nazivom „5 do 12 za Dvorac“. To je najveći projekt Grada Virovitice u trajanju od 36 mjeseci provedbe i čija je vrijednost veća od 81 milijun kuna, od čega je 85% sredstava financirala Europska unija iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. Okosnica ovog projekta bila je obnova Dvorca Pejačević s bogatom povijesti i iskorištavanje njegovog potencijala za stvaranje muzejskog postava „Drveno doba” koji će Viroviticu  svrstati u red gradova s iznimnim turističkim, ali i kulturnim potencijalom. Nositelj projekta je Grad Virovitica, dok su projektni partneri Turistička zajednica grada Virovitice, Turistička zajednica Virovitičko-podravske županije, Drvni klaster Virovitičko-podravske županije te Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije.

Dvorac Pejačević danas

U sklopu projekta obnovljen je Dvorac Pejačević, Gradskom parku vraćen je perivojni izgled, posađena su nova stabla, grmlje i ukrasno raslinje, uređene su šetnice u parku, kao i šetnica ispred Gimnazije Petra Preradovića koju krasi nova, moderna fontana, a postavljeni su i dizajnerski drveni mostovi od kojih svaki ima svoju priču vezanu uz Viroviticu.

Virovitica je u povijesti bila poznata i kao „mala Venecija“ sa čak 16  mostova u samom centru grada. Kao hommage tom vremenu, kroz projekt obnove Dvorca postavljeno je pet dizajnerskih drvenih mostova od kojih svaki priča svoju priču – Most ljubavi koji vodi prema Crkvi sv. Roka sa posebnim proširenjem na kojemu se naše mladenke vole fotografirati uz Dvorac Pejačević u pozadini, Most zrcala koji daje različite poglede na sam Dvorac, Gimnazijski most za druženje virovitičkih generacija, Portal most koji predstavlja „prolaz“ iz stare Virovitice u novu urbanu Viroviticu i Glazbeni most koji svira kako posjetitelji po njemu hodaju, postavljen u blizini mjesta na kojemu je nekad u povijesti bila Glazbena škola.

Krovna tema novog stalnog postava Gradskog muzeja Virovitica – „Drveno doba“ prikazuje drvo kroz nekoliko aspekata povijesnog razvoja samog grada, kao i starosjedilaca Virovitice – Mikeša. U zapadnom krilu Dvorca prikazano je drvo u životu građana – od sobe „Šuma“ u kojoj se mogu čuti zvukovi šuštanja lišća i osjetiti mirisi šume, preko soba koje prikazuju drvo u svakodnevnom životu kroz sukob seljačke obitelji i građanske obitelji, do sobe „Ženski svijet“ kao najintimnije prostorije u svakom domu. U istočnom krilu je, uz salon obitelji Pejačević s velikim drvenim klavirom, prikazano drvo kao sredstvo privređivanja kroz prikaz starih virovitičkih obrta, cehova do TVIN-a, tvornice namještaja, koja je izgradila Viroviticu. U potkrovlju Dvorca prikazano je drvo u društvenom, duhovnom i sakralnom životu Virovitičana kroz prikaz starih drvenih instrumenta, udruga KUD Virovitica, Gradska glazba i HPD Rodoljub te oltara drvene crkve iz Sedlarice.

Uz kulturnu i povijesnu interpretaciju neprocjenjivih eksponata, dodani su i brojni multimedijalni i ostali sadržaji s fokusom na turistički doživljaj – mogućnost rezanja pilom u samom Muzeju ta „natjecanje“ s ostalim posjetiteljima u rezanju debla različitih vrsta drveta, slušanje starog mikeškog dijalekta na starinskim radio aparatima, rješavanja kvizova s mikeškim riječima, mogućnosti slanja mikeških recepata starih tradicijskih jela elektronski, edukacija o različitim načinima češljanja kose drvenim češljevima u različitim razdobljima ženina života, „Virtualnog ormara Pejačevića“ i slično.

Tema „Drveno doba“ raširena je i po cijelom gradu poučnom stazom „Drvoredima Virovitice“ postavljanjem drvenih ploča sa slikama Virovitice kakva je nekad bila te interpretacijom urbanih legendi o virovitičkom Romeu i Juliji, Marinovom mostu, Maloj Veneciji, Šetalištu Edite Schubert, klizalištu oko Dvorca i slično.