Dobra kuća

About this listing

Dobra kuća je srednjovjekovna utvrda. Smještena je u blizini grada Daruvara u Hrvatskoj, ponad sela Dobre Kuće kod Đulovca.

Dobra kuća imala je više vlasnika i bila je živo središte. Utvrda je izgrađena nakon obližnje utvrde Stupčanice u 14. stoljeću. Prvi put se spominje 1335. godine, kada je kralj Karlo I. Robert razmijenio kraljevski posjed Čabradský Vrbovok u Slovačkoj za Dobru kuću. Dok se susjedna utvrda Stupčanica može dobro vidjeti izdaleka, Dobra kuća je pravo utočište, na osamljenom brežuljku okružena planinama sa svake strane. Vidi se samo iz blizine. Poslije je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. dao Dobru Kuću dao Nelipićima (bos. grani Hrvatinića) u zamjenu za Greben-grad.

Dobra kuća, kao mjesto trgovine, spominje se 1510.-ih, a pripadala je Bjelovarsko-križevačkoj županiji. Procvat naselja i regije završio je, zbog osmanskih osvajanja. Osmanski vojnici osvojili su Dobru kuću 1542. godine i postavili stražu od 30 vojnika. Nakon odlaska Osmanlija, Dobra kuća je propadala i više se nije koristila.

God. 1412. osnovao je hrvatski plemić magister Benedikt Nelepić, koji se u ispravama piše »Nelepecz«, na svom posjedu zvanom Dobra Kuća samostan pustinjacima sv. Pavla prvog pustinjaka u čast sv. Ane, te ga je obdario posjedima. Središte vlastelinstva bio je grad (castrum) Dobra Kuća. Kako se vidi iz sačuvanih isprava, grad Dobra Kuća sagrađen je u prvoj polovini 14. stoljeća, jer se prvi put spominje g. 1335. Sagrađen je na osamljenom brežuljku zapadnog obronka Papuka. Bio je sa svih strana okružen bregovima, tako da se mogao vidjeti samo iz neposredne blizine. Zato je bio izvrsno utočište i zaklonište svojim gospodarima. Kako piše prof. Đ. Szabo, grad Dobra Kuća pripadao je u Srednjem vijeku među najvažnije utvrde onog kraja, te se u ispravama često spominje. Grad je u neku ruku bio središte svega života u onom nekada vrlo živom i bogatom kraju. Grad je bio isprva kraljevsko dobro. Kad je kralj Ljudevit skršio premoć starog Grgura sina Kurjaka iz Krbave, javlja se njegov sin Juraj kao kaštelan Dobre Kuće. Kasnije je kralj dao Dobru Kuću plemićima Hrvatinićima u zamjenu za bosanski grad Greben. Od god. 1368. sve dio 1470. su gospodari Dobre Kuće plemići Nelepići, potomci Hrvatinovi. Jedan od ove роrodiсе, Benedikt Nelepić, osnovalo je g. 1412. pavlinski samostan sv. Ane. Dobra Kuća nalazila se otprilike dva sata hoda, nešto sjeveroistočno od današnjeg Daruvara. Daruvara tada nije bilo, nego su na njegovu području u Srednjem vijeku bila tri naselja, koja odgovaraju trojakom današnjem Daruvaru: Četvrtkovac s Toplicama, Podborje i Dimičkovina. Dok je Dimičkovina pripadala plemićima Kastelančićima, Četvrtkovac s Toplicama i Podborje pripadahu Nelepićima. Nelepići podigoše u drugoj poli 15. stoljeća u Toplicama kaštel zvan Kwvar ili Kamengrad.

Oko g. 1476. dolazi Dobra Kuća pod vlast pečujskog biskupa Ernušta Hampo, gospodara grada Đurđevca, a poslije god. 1480. dođe grad u ruke Sekelja od Kevenda, dok ga g. 1542. ne osvojiše Turci, koji ga upotrebiše za pograničnu tvrđavu sa četom od 30 vojnika. Poslije odlaska Turaka ostade grad pust i razvaljen (Đ. Szabo, Sredovj. grad. str. 110). Benedikt Nelepić osnovao je samostan sv. Ane ne u samoj Dobroj Kući gdje je bila tvrđava i gdje je izvan tvrđave bilo sijelo stare župe sv. Marije, nego nešto malo na sjever, u današnjoj Donjoj Vrijeski kod Malih Bastaja. Samostan sv. Ane postojao je od 1412. sve do provale Turaka. Samostan je za vrijeme svog postojanja bio u živom saobraćaju s okolnim plemićima, koji su ga darivali posjedima i koji su željeli biti pokopani u samostanskoj crkvi, pa s obližnjim župnicima i upravnim vlastima. Kao svi drugi samostalni čuvali su i pavlini sv. Ane svoje isprave, naročito darovnice, kupoprodajne ugovore i međašne listove. U tim se ispravama zrcali život onoga kraja u 15. stoljeću. Tu su se sačuvala imena mnogih naselja, koja su kasnije Turci uništili, pa im danas ni traga nema. Naša je zadaća, da iz sačuvanih isprava saberemo sva naselja, koja se u njima spominju, pa da im prema sadržaju isprava barem približno odredimo mjesto. Od arhiva Dobre Kuće sačuvao se samo jedan svezak, što ga redovnici, pobjegavši za vremena pred Turcima, ponesoše sa sobom u Lepoglavu. Svezak ima 48 spisa, koji sa predspisima obuhvaćaju vrijeme od 1275. do 1510. God. 1461. stradale su neke isprave ovog samostana u požaru, pa je kralj Matija Korvin na molbu pavlina iz Dobre Kuće izdao novu donacija za zakladne posjede. Što u arhivu nema isprava mlađih od g. 1510., tome će biti razlog turske provale. Prema pavlinskim analistima spališe Turci samostan sv. Ane već g. 1537., dakle iste godine, kada je pala i Požega. Tvrđava Dobra Kuća bila je teško ugrožena već 1539., dok je u turske ruke pala g, 1542. Iza pada Dobre Kuće dođoše na red drugi slavonski gradovi i sela. Nekoliko godina iza toga osvojiše Turci cio kraj između Posavine i Podravine. Žiteljstvo ili se razbjeglo ili je bilo odvedeno u roblje. Po gradovima naseliše se Turci, dok se u sela i među gradove smjestiše brojni Vlasi iz Bosne. Zbog toga se prozva cio kraj od Požege do Moslavine »Parva Vailaehia« ili »Mala Vlaška«. Vlasi ne plaćahu Turcima desetine niti davahu robote, već samo carski harač. Od samostana u Dobnoj Kući nisu ostali ni tragovi. Ali se ipak sačuvala samostanska gotička crkva sv. Ane u Donjoj Vrijeiski kraj Malih Bastaja. God. 1755. dobiše tu staru gotičku crkvu pravoslavni kaluđeri, koji sebi uz nju sagradiše samostan, koji postoji do danas. Kako su ti kraljevi bili dulje vremena pusti, stara su mjesna imena posve zaboravljena. Novo stanovništvo, naseljeno ponešto u drugoj polovici 16. st., pa u 17. st., a najviše u 18. st. doneslo je iz starog svog kraja nove mjesne nazive, koji nemaju ništa zajedničkog sa srednjovjekovnom topografijom. Zato dobro dolaze isprave pavlinskog samostana sv. Ane u Dobroj Kući, da nam uskrise stara i zaboravljena imena.

Mi smo u ovoj radnji iz pavlinskih isprava izvadili sva imena naseljai iz 14., 15. i početka 16. stoljeća, pa smo ih poredali alfabetskim redom i naveli, što se o njima iz pavlinskih isprava znade. Ubicirajući pojedina naselja htjeli smo se poslužiti znanjem starih ljudi onoga kraja. Među inima pitali smo za sva naselja dugogodišnjeg daruvarskog župnika g. Mijiu Ettimgera, koji je s pok. Đ. Szabom već prije 40 godina proučavao i obilazio sav daruvarski kraj, a komu su 82 godine. Pitali snio g. Franju Lovrenčića, starca od 90 godina, koji je bio dugo upravitelj jednog dijela posjeda grofova Jankovića (posjed kasnije kupio »spahija« Tüköry). G. Dragutin Kleflin bio je tako dobar, pak je u zemljišno-knjižnim knjigama pregledao sve mape i izvadio imena šuma, rudina i njiva. Uspjeh istražitvanja i ispitivanja bio je vrlo malen, jedva 5% . Tako dolazimo do zaključka, da su Turci za 150 godina svoje vladavine uspjeli zatrti svaki trag starim naseljima i njihovim imenima. Isprave samostana sv. Ane Dobroj Kući nalaze se sada u ugarskom državnom arhivu pod brojevima Dl. 55.157 do 35.774. A točan njihov sadržaj prikazao je Elemer Malyusz u radnji: »A szlavoniai es horvätorszägi közepkori pälos kolostorok oklevelei az orszägos leveltärban („XIII. Dobrakutyai kolostor” u Vjesniku ugarskog državnog arhiva „Leveltäri Közlemenyek a m. kir. orszägos leveltar Folyoirata,« Budapest 1929).