Crkvica Sv. Marije

About this listing

Crkvica Sv. Marije ili u narodu poznata kao Gospina crkva, nalazi se na arheološkom lokalitetu Opačac, u neposrednoj blizini izvora rijeke Vrljike kraj Imotskog. Crkvu je podigla obitelj Franceschi nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva 1719. g. Cijeli posjed koji je obuhvaćao prostor od izvora Opačca i korita rijeke Vrljike pa do Perinuše, odnosno Vinarije na jugu, dobila je ova obitelj u vlasništvo od Mletačke Republike za zasluge u borbama s Turcima.

U sklopu ovog posjeda našli su se i ostatci ruševina franjevačke crkve i samostana iz 14. st. Nad ostatcima ove ranije crkve Franceschi su sazidali novu crkvu što potvrđuju pisani dokumenti iz arhiva ove obitelji. U jednom pismu od 9. prosinca 1790. g. upućenom makarskom episkopalnom uredu, a potpisanom od Ivana de Franceschi, između ostalog stoji „…Gospina crkva je utemeljena, podignuta te vidno smanjena i reducirana…”, iz čega je jasno kako su oni zatekli na tom mjestu ostatke starije i u osnovnim gabaritima veće crkve, a novosagrađena je bila, kako je navedeno, vidno smanjena.

Povod pismu je bila žalba na bosanske fratre (radi se o imotskim franjevcima koji su tada potpadali pod bosansku jurisdikciju) koji u njihovoj obnovljenoj crkvi obavljaju bogoslužje na dan Velike Gospe i ubiru milodare (lemozinu). U daljnjem tekstu istog pisma traže zaštitu od biskupa te zahtijevaju da se fratrima zabrani održavanje bogoslužja u njihovoj crkvi, a pogotovu uzimanje milodara sakupljenih od vjernika. Svoje pravo obitelj Franceschi temeljila je na jednom ranijem dekretu izdanom od makarskog biskupa Nikole Bjankovića 1730. godine, po kojem su oni dobili patronat nad ovom crkvom. Međutim, razmirice time nisu bile okončane s obzirom da su i franjevci polagali ista prava na ovu crkvu jer je ova nastala na ostatcima njihove stare crkve. Poznato je da je spor između ove obitelji i svećenika oko patronstva nad Gospinom crkvom potrajao punih sto godina, a završio je tako da su franjevci na koncu sagradili novu crkvu nedaleko ove.

Danas se na blagdan Velike Gospe održavaju mise u oba svetišta. Što se tiče samog imena crkve i njenog titulara, iz arhivskih dokumenata ove obitelji vidljivo je da se ona spominje kao crkva Svete Marije od Ružarija (pismo upućeno generalnom providuru za Dalmaciju, datirano 4. svibnja 1790.) dok se na jednom drugom ranijem dokumentu titulira samo kao crkva Blažene Djevice Marije. Od navedenih imena najbolje pristaje ono koje je sačuvano u narodu i kojim se naraštajima nazivala – jednostavno Gospina crkva.

Crkvica je jednobrodna, u obliku izduženog pravokutnika. Orijentacije istok-zapad. U južnom zidu ima manje bočna vrata, načinjena od monolitnih kamenih pragova.

Nadvratnik čini kameni prag s uklesanim gotičkim križem, čiji krakovi završavaju u obliku trolista – vjerojatno stećak. U istom zidu vidljivi su otvori za puškarnice postavljeni između dvaju niskih pravokutnih prozora. Unutrašnjost crkve popločana je kamenim pločama 3.5 x 3.5. Postavljene su dijagonalno u vidu rombova, uokvirenih sa svih strana redovima pravokutnih ploča, a krov je također pokriven kamenim pločama, što je za ovaj kraj bio uobičajeni način pokrova za kuće, pa tako i za crkve.
Crkvica je omiljeno hodočasničko mjesto, osobito na blagdan Velike Gospe, kada se već u 4 sata ujutro okupi i po nekoliko tisuća hodočasnika