ĆIĆARIJA

About this listing

ĆIĆARIJA (slovenski, Čičarija; talijanski Cicceria, Monti della Vena) je vapnenački planinski vijenac u sjevero-sjeveroistočnom dijelu poluotoka Istre. Zbog prostranosti i oblika reljefa ima karakteristiku brdovite visoravni.

Pruža se u dinarskom smjeru od sjeverozapada (zaleđe Trsta i Kopra) na jugoistok (zaleđe Rijeke i Opatije). Duga je oko 45 km, a široka 10 do 15 km (površina oko 500 km2), prosječno je visoka 700 do 800 m n.v. Od ostatka Istre izdvaja se većom nadmorskom visinom i hladnijom klimom. Njezin je zeleni pokrov isprekidan bijelim liticama, pa se taj dio Istre naziva i Bijela Istra u užem smislu.

Ćićarija je slabo naseljena, priroda je tu izuzetno očuvana. Najviši vrh je Veliki Planik (1272 m).

Ćićarija nema izrazitih međa: na istočnoj strani granica joj je uz cestu Kastav–Matulji–Veprinac–Vranja prema prijevoju Poklon. Istočnije od toga na nju se nadovezuje liburnijski prostor što se pruža uz opatijsku rivijeru. Sjeverozapadna granica prostor je tršćanskoga Krasa i Brkina, sjeverna je međa Ćićarije hrbat usporedan s cestom Rijeka–Trst (Brgud–Šapjane–Podgrad–Obrov–Materija–Kozina), a južna je granica između vapnenačke i flišne podloge (Vranja–Lupoglav–Roč–Buzet–Sočerga–Črni Kal).

Manji dio (sjeverni) nalazi se u Sloveniji, a veći (južni) u Hrvatskoj, pa takvom rasporedu odgovaraju sastav stanovništva i govorni jezik. U Žejanama je očuvan istrorumunjski govor (Ćići).
​
Južno od poteza Opatija-Vranja nadovezuje se na Ćićariju masiv Učke koji se pruža sve do Plomina. Ćićariju i Učku razdvaja prijevoj Poklon.