Hrvatska autohtona jela

Osim povijesno-kulturne baštine, Hrvatska je poznata po nematerijalnoj baštini koja se prezentira u obliku gastronomije. Kako domaćim, tako i stranim posjetiteljima vrlo je zanimljivo vidjeti specifičnu hranu koja je očuvana stotinama godina.

Hrvatska kuhinja podijeljena je na više regija od koje svaka iskorištava najbolje od onoga što je uzgojila i od toga stvara zaista posebne specijalitete.

Vodimo vas na putovanje kroz autohtone okuse Hrvatske.

ZAGORSKI ŠTRUKLI

Zagorski štrukli ili štruklji tradicionalni su specijalitet Hrvatskoj zagorja koji se pripremao u gotovo svakom domaćinstvu. Domaćice su pronašle potencijal u namirnicama koje su bile lako dostupne te od istih stvorile specijalitet koji je danas zaštićen kao autohtono hrvatsko jelo, a umijeće njihove pripreme upisano je u Registar nematerijalne kulturne baštine RH.

Štrukle se pripremaju kuhanjem ili pečenjem, a mogu biti slatke ili slane dok je glavni sastojak kravlji sir kojim se nadjeva tijesto. Važno je spomenuti da ovo jelo svijetu nije poznato niti u jednoj sličnoj inačici!

KUKURUZNA ZLEVKA

Pripremljena od jednostavnih i lako dostupnih namirnica, zlevka, zljevka ili zlevanka, često se nalazila na jelovnicima naših baka. Kako sam naziv govori, priprema se od kukuruznog brašna uz dodatak jaja, mlijeka ili vrhnja. Poslužuje se za doručak ili večeru uz dodatak jogurta ili mlijeka, a može se pripremiti i kao desert dodavanjem jabuka, pekmeza ili oraha.

ČOBANAC

Čobanac je jedno od najpoznatijih jela kontinentalne Hrvatske, a kako mu sam naziv govori, izvorno mu je ime nastalo od pastira-čobanina koji je za pripremu ovoga jela koristio samo meso.
Smatra se jelom slavonskih pašnjaka, a priprema se u velikom loncu ili kotliću s nekoliko vrsta mesa.
Među glavnim obilježjima čobanca svakako je njegova ljutina za koju se koristi mljevena crvena paprika i sušene papričice.

Najbolji dodatak ovom jelu je kruh ispod sača, a nakon toga odgovara čaša dobrog vina.

LIČKI KRUH

Ličke domaćice najčešće su koristile kukuruzno brašno za pripremu ličkog kruha koji se isprva pekao na ognjištu prekriven pepelom i žarom. U prijašnjim vremenima, žene su za pripremu kruha morale izdvojiti puno više vremena, mljele su žitarice u vodenicama između dva kamena.
Kada je gotov, kruh bi premazivale svinjskom mašću ili umakao u začinjeno maslinovo ulje.

SKRADINSKI RIŽOT

Ova dalmatinska delicija zahtjeva vrijeme – pripravljanje traje od 8 do 10 sati, što ga čini najslavnijim autohtonim jelom. Tradicionalno su ga pripremali muškarci u Skradinu s vrlo važnim domaćim sastojcima. Jedna od tajni izvanrednog okusa ovog rižota je meso (kockice teletine) koje se kuha toliko dugo sve dok se sasvim ne raskuha i pretvori u „paštetu“.

SOPARNIK

Ovo jelo datira još iz vremena prije Turaka, a usavršili su ga u dalmatinskim Poljicama. Priprema soparnika je vrlo jednostavna, a recept je upisan u Registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
Jelo se priprema od blitve, mladog luka i peršina između 2 sloja tijesta.

Često se, zbog jeftinih sastojaka koji se upotrebljavaju u pripremi, smatra posnim jelom te se poslužuje na Veliki petak, Badnjak i uoči blagdana Svih svetih.
Prije samog posluživanja, soparnik se premazuje maslinovim uljem u koje je, za dodatnu aromu, dodan protisnuti češnjak.