Vidikovac Petrov vrh

About this listing

Gotovo da nema prolaznika koji ne zastane na spomenutom vidikovcu, odmori i oko i dušu uživajući u pogledu, a mnogi turisti ciljano dolaze u Park prirode Papuk na ovo mjesto gdje se spajaju nebo i zemlja. Park prirode Papuk sagradio je drveni vidikovac s nekoliko zanimljivih ploča, a ona nekako najzanimljivija je upravo s podatcima kako se s ovog vidikovca gleda nekadašnje Panonsko more. Na jednoj od ploča piše:

Prije 16 milijuna godina dogodio se prodor morske vode iz praoceana Thetysa u prostor današnjeg Panonskog bazena. Tako je nastalo plitko more imena Parathetys odnosno Panonsko more. Planine Papuk, Psunj i Krndija u najvećem prostiranju tadašnjeg mora bile su otoci čemu svjedoče mnogi fosili tada živućih morskih organizama, algi, koralja, ježinaca, školjkaša, puževa i riba.

Odmah pokraj stoji dodatak zanimljivosti koji kaže: Nalazi fosilnih zubi izumrle vrste morskog psa Charcharodon megalodon dokazuju da su u Panonskom moru živjele prave morske nemani veličine do 24 metra. Najveći primjerci danas živuće velike bijele psine (Charcharodon carcharius) mogu narasti najviše 12 metara u duljinu.

Iznimno zanimljivi su ti podatci koji puno govore o ovim prostorima na Papuku i Krndiji, no ovaj pogled s vidikovca uistinu je priča za sebe. Osamdesetih godina prošlog stoljeća upravo prostor pokraj današnjeg vidikovca dobio je naziv ‘Tromeđa’, kojeg svi Orahovčani i danas koriste kada pričaju o vidikovcu na Petrovu vrhu. Zašto Tromeđa? Naime, na prostor pokraj vidikovca izlazi se iz Orahovice, ulazi u Kutjvo, a odmah preko šume su Našice pa je tako upravo ovdje međa triju općina. A s obzirom na to da su navedena tri grada, danas i tri županije, sada su tu i granice triju županija – Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Osječko-baranjske, pa ponovno Tromeđa ima svoj pravi smisao.

Orahovački kroničar amater i putopisac Ivan Grgurić ovako je vidio Tromeđu ili prekrasan pogled s vidikovca na Petrovu vrhu:

– Krivudava asfaltna cesta prema Kutjevu vodi u unutrašnjost papučko-krndijskog gorja. Uzbrdice, zavoj na zavoju. Blagi pritisak na uši. Šumi, tutnji. Lijevo duboki ponor, strmina. Desno kameno stijenje strši iznad ceste. Rasječeni prikaz unutrašnjosti planine, njezine utrobe. Brzinom munje s jednog kamena nestane zidna gušterica. Prolazimo Tisovac, kaptirano izvorište pitke planinske vode. Zeleni se uređeni okoliš. U proljeće je obrastao crijemušom. Idemo dalje. Gore u brdu, iza debelih stabala hrasta, bukve i graba, stidljivo proviruju grmovi božikovine, u narodnoj izreci zimzelen. Oni će i zimi ostati zeleni. Odvaja se makadamski put dolje, za manastir svetog Nikole. Ušuljala se tu i crnogorica, čitavo brdo. U jarku izvor Iskrice. Iz zagrljaja krošnji drveća, koje se uz šumor lišća u krošnjama nadvilo nad nas, iz tunela raslinja, sjenovita cesta izbija na prostrani proplanak. Rascvjeta se slika planinskog obzorja pred očima. Kamenolom prijevoj, tromeđa, vidikovac. Kamenolom prijevoj. Geološki lokalitet dolomitskih stijena kronostratigrafske starosti iz srednjeg trijasa. Masovna nekontrolirana eksploatacija škriljavaca zaustavljena. Tromeđa. Na ovom mjestu planinska je kota granično sjecište bivših općina Orahovice, Našica i Požege. Vidikovac. Mirni planinski kutak. Diskretni ugriz sjeverca u obraze. Stolovi, drvene polutke debelog papučkog hrasta na dolomitnim kamenim blokovima. Klupe, hrastove polutke na drvenim okruglicama. Komunikacija frekventna. Kamioni i osobni automobili raznih registracijskih oznaka. Pogledom uprtim u daljinu, na obližnjoj klupi, marenda kamiondžija koprivničke registracije. Malo dalje grupa Osječana. Pokraj donjeg stola slušamo komentare grupe Mađara. Negdje ispod Petrova vrha tišinu narušava rad motorke. Čuje se i ravnomjerno kljucanje djetlića u drvo. Neki lom dolje u jarku. Divlje svinje ili trka plahog srndaća. Tu se priroda poigrala s ljudskim opažanjem. Motrimo netremice. U ritmu spektra boja, usnuli u vlastitom smiraju, spuštaju se planinski obronci u dolinu. Daleki pogled na šutljivu blagost ravnice protegnute do beskraja. Rasuta sela sjaćenih kuća i ušorenih ulica. Strše crkveni tornjevi, bliješte bijele fasade. Razvijorile se njive i livade. Zelene se lugovi i šumarci. Eno, pravo ispred nas, tamnozelena površina grudnjačkih ribnjaka. Treperi obzorje. Nekom svojom čudnom blagosti odjekuje u čovjeku. Tamo daleko nazire se Aršanj.

Da, da! To je vaš Aršanj. Brdo iznad Mohača – tumačimo grupi Mađara. Vidljivo začuđeni gledaju u zemljovid. Dvogled ide iz ruke u ruku. Odobravaju kimanjem glave. Prije izvjesnog vremena iz guste orahovačke magle prolazili smo ovuda. Vidikovac obasjan suncem. Magla dvadesetak metera ispod nas. Zalijepila se za tlo. Puca pogled u beskonačnost. Kao da gledaš nepregledno uzburkano more, sivobijelu nemirnu kašastu masu. U tom prikazu prirode osjećaš se tako mali i bespomoćan. Zapravo, ništa ne vidiš, a vidiš toliko toga. Potpuni doživljaj. Ovim tekstom htio sam vam dočarati što je moje oko opazilo s vidikovca na tromeđi. Možda sam dijelom uspio, a možda i ne. Riječi su ponekad isprazne. Često ih nemamo dovoljno da bi se kazalo ono što se osjeća, što se vidi. No, to je moj pogled, moj pogled slavonski, orahovački… Možda bi vaše oko vidjelo drugačije, možda bi vaš osjećaj bio potpuniji. Zato otiđite na vidikovac. Vaš će vam pogled reći daleko više od ovog teksta – napisao je Grgurić.

Prekoputa ovog vidikovca odlazi staza prema najvišem vrhu Krndije – Kapovcu, gdje se nalazi i televizijski toranj, a pokraj staze su opisane dolomitske stijene. Na web-portalu Slavonskog planinarskog saveza saznajemo da je vidikovac, odnosno prelijepi pogled s Petrova vrha prvi put viđen 1934. godine i od tada je nezaobilazan. U svakom slučaju prostor u srcu prirode za odmor svake duše. Slavonija na dlanu, povijest u ruci, priroda u oku, a nadasve mir u duši. To je dojam s vidikovca na Tromeđi. Tri puta dojmljiviji, jer je u ravnoj Slavoniji. Kao da s tri međe vidite tri stotine obzora…