Vrgorsko Gorje

About this listing

Vrgorsko gorje je brdsko planinsko područje u zaleđu planine Biokovo u Dalmaciji, u čijem se okrilju nalazi grad Vrgorac. Ono je najistočniji gorski greben u dalmatinskoj Zagori izmedju Imotskog i Vrgorca, jer slična istočnija brda primorskog zaledja (npr. Zavelim 1346 m, Bjelaštica 1396m, itd.) već leže u južnoj Hercegovini.

U Dalmaciji se Dinarsko gorje račva i pruža u nekoliko usporednih redova. Najviši je niz onaj koji čini prirodnu granicu prema Bosni, a sastoji se od Ilice, Dinare, Troglava i Kamešnice. Primorski niz čine Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo i Rilić. Kroz dalmatinsku Zagoru se pruža niz u kojemu je i Vrgorsko gorje, a čine ga još Promina, Moseć i Svilaja.

Vrgorsko gorje je zabiokovskom zavalom – dubokom dolinom Ravča-Rašćane – odijeljeno od zapadnijih hrbata Biokova i Rilića, a ta zavala je osobito dobro izražena na potezu od Župe Biokovske do Vrgorskog polja. Na sjeverozapadu je ovaj prostor spojen s predjelima imotskog Zabiokovlja, a kao prirodna granica nameće se veća udolina na području naselja Slivnog i Krstatice, te prostrano Imotsko polje. Istočno se masiv manjim dijelom u području Kruševice pruža preko državne granice u Bosnu i Hercegovinu, do riječnog sustava Tihaljina – Trebižat, a u južnijem području do polja Rastok. Na samom jugu, granica ovog prostora su uvala Bunina i Vrgorsko polje, odnosno podnožje Matokita i najjužnijih uzvišenja Gradina i Radović – u širem smislu prema jugu Vrgorsko gorje je uvalama odvojeno od primorskog grebena Rilić s vrhom Susvid, a istočnu granicu čini dolina Neretve.

Naziv Vrgorsko gorje se prvi puta spominje u putopisu Alberta Fortisa “Viaggio in Dalmazia” (hrv. “Put po Dalmaciji”), tiskanom 1774. u Veneciji, gdje je u poglavlju “Delle voragini di Coccorich; de´ laghi di Rastok, di Jezero, di Desna; e del fiume Trebisat” (hrv. “Ponori u Kokoriću, Rastočka jezera, Jezero, Desne i rijeka Trebižat”) zapisano sljedeće: “Le campange dominate dal monte di Vergoraz sono tutte soggete all´acqua…”, što u prijevodu s talijanskog znači “Sva polja nad kojima se uzdiže Vrgorsko gorje podložna su vodi…” Monte di Vergoraz bi mogli prevesti i kao Vrgorska planina, ali je u duhu hrvatskog jezika prevodimo kao Vrgorsko gorje, jer za razliku od Fortisa znamo da se sastoji od tri gorska hrpta.
​
Usprkos činjenici da je u podnožju planine u selu Zavojane 1951. rođen proslavljeni hrvatski Himalajac Stipe Božić, nepostojanje planinarske tradicije u Vrgorskom kraju dovelo je do toga da je nestalo zajedničko ime za ovaj planinski masiv, pa je svako selo na podnožju za svoj dio planine koristilo zasebno ime. Koriste se uglavnom nazivi gorskih hrbata Vrgorskog gorja, dakle Šibenik, Mihovil i Matokit.

Prema geomorfološkoj regionalizaciji (Bognar, 1999.), vrgorsko područje pripada megamakro-geomorfološkoj regiji Dinarskog gorskog sustava, odnosno makrogeomorfološkoj regiji Središnje Dalmacije s arhipelagom.

Reljef Vrgoračkog kraja obilježavaju brdsko-planinsko područje na sjeverozapadu, te i niska i zaravnjena krška polja na jugoistoku.

Brdsko-planinski prostor Vrgoračkog kraja čine brdsko-planinski prostor Zagore tj. Vrgorsko gorje, Zabiokovska zavala, istočne padine Biokova i prostor Rilića (Vukosav, 2006.). Gorski hrptovi Vrgorskog gorja, ali i obližnjih planina (Biokovo, Rilić), zavala i manje udoline u gorju imaju dinarski pravac pružanja sjeverozapad – jugoistok.
​
Vrgorsko gorje je središnji planinski prostor u vrgorskom kraju i njega čine područja viša i od 1000 m n.v. U njemu se svojom veličinom i visinom se ističu gorski hrptovi: Velikog (1314 m) i Malog Šibenika, Svetog Mihovila (1247 m), Kruševice i Matokita (1062 m).

Vrgorsko brdsko područje odijeljeno je Zabiokovskom zavalom od gorskih hrptova Biokova i Rilića. Hrptovi Biokova i Rilića tvore reljefnu barijeru između vrgoračkog područja i makarskopodgorskog primorja. Zavala je dobro izražena na potezu od Župe Biokovske (općina Zagvozd) do Vrgoračkog polja.

S obzirom na geološku osnovu na najvećem dijelu ovog područja oblikovan je krški reljef, a po svom značenju ističu se krška polja u njegovu JI dijelu.