Svilaja

About this listing

Svilaja je razmjerno najviši i najduži planinski lanac nasred dalmatinske Zagore, koji je zajedno sa sjevernim nastavkom u kijevskom Velikom Kozjaku dug preko 50 km. Ovo je osim više Dinare i Biokova, ujedno i jedina prava planina u stručnom smislu (ne samo planinarski) koja uz izraženu visinsku zonaciju, još ima na tjemenu najvišeg vrha jasan goli pojas visinskih travnatih rudina iznad šume. Svilaja je usporedna s višim sjevernijim lancem Dinara-Troglav od kojega je na istoku odvojena dolinom Cetine, a na jugozapadu Čikolom i Petrovim poljem. Najveća su okolna naselja na sjeveru gradić Vrlika, na jugoistoku Sinj i na jugozapadu Drniš.

Najviši južni vrh Svilaje je Vrh Svijaje odn. Bat (1509 m, može se pronaći i podatak o 1510 m) iznad Sinja, a sjevernije su još važniji vrhovi preko 1200 m: Jančak odn. Rozgin Umac (1483 m), Vršina (1466 m), Kita (1414 m, može se pronaći i podatak o 1413 m), Turjača 1340 m, Lisina (1301 m) i Bajina Gradina (1239 m) iznad Vrlike. Vrh Svilaje je ogoljena travnata glavica sa slobodnim vidikom na sve strane. Na vrhu je oštećeni betonski geodetski stup. Vrh je u davnini bio poznat pod imenom Bat i njime je označen na starijim kartama.

Od najbližeg grebena Veliki Kozjak (1207 m) iznad Kijeva koji je sjeverni nastavak Svilaje, ova je odvojena nižim sedlom Lemeš (860 m) kod sela Maovice. Najveći dio Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog gluhača (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prama Drnišu su mozaično pokriveni šikarama crnograba (Ostrya) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu. U dosad tek dijelom poznatoj gorskoj flori Svilaje je nadjeno 602 raznih biljnih vrsta.

Po istraženosti Svilaja još spada među slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši jugoistočni dio do glavnog vrha. Ostali najveći dio srednje i sjeverne Svilaje ostao je skoro nepoznat planinarima i istraživačima, osim za geologe i lokalne pastire iz okolnih naselja. Dio srednje Svilaje između Vrlike i Siverića je još miniran, dok je uspon do glavnog vrha siguran iz južnog smjera od Sinjskog Zelova. Jugoistočno od glavnog vrha uz Orlove Stine (1139 m) je planinarski dom. U kulturno-povijesnom pogledu za padine Svilaje je arheološki značajan niz starih ilirskih gradina, po kojima se tu neki niži vrhovi zovu Gradina, Polača i slično.