Cernik

About this listing

Na obroncima Žumberka stoji Cernik, selo gdje više nitko ne živi, a koje jednom godišnje oživi.

Žumberačko selo Cernik podno Svete Gere mjesto je gdje nitko ne živi.
Po mjestopisu iz 1835. godine u selu je bilo 8 kuća i 73 stanovnika, dok je prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine u Cerniku živjelo 11 stanovnika i to u 6 kućanstava.
Posljednji stanovnici su otišli prije nekoliko godina, neki u potrazi za boljim životom, a drugi pak, u veća mjesta koja nude više prilika.

Ipak, to ne znači da je Cernik napušten ili prazan. Neke se kuće redovito održavaju jer o njima brigu vode susjedi, a one su same jedinstven primjer Žumberačke arhitekture koja osvaja jednostavnošću i šarmom. Prizemlja kuća građena su od kamena, a prvi kat od drveta, s očuvanim vanjskim natkrivenim hodnicima (ganjcima).

Do Cernika vodi asfaltni put izgrađen 1999. godine zaslugom samih žitelja sela.

Na samome ulazu nalazi se kapelica posvećena Svetoj Jeleni Križarici izgrađena prije točno 100 godina. U njoj se svake godine u kolovozu održava misa.
Tada se svi koji mogu vrate u svoj Cernik, na proštenje i zabavu, i tog dana mjesto podsjeća na to kako je prije u njemu bilo. Ubrzo ljudi opet odu, i selo potone u san koji prethodi zaboravu koji dolazi kad više nema čovjeka.

Cernik se prvi puta spominje u Bernardovoj darovnici iz 1249. godine i kroz svoju je povijest svjedočilo mijenama koje su ostavile trag u materijalnoj i nematerijalnoj baštini.
Živjelo se od poljodjelstva, a vodu su mještani nosili iz obližnjih Rastoka, izvora udaljenog kilometar i pol. Struja je uvedena 1967., a telefon 1994. godine.

Cernik je samo jedno od mnogih sela koja se nalaze na Žumberku, od kojih su neka povezana cestom sa urbanim središtima i u njima se i danas odvija život.