Slovačka jama

About this listing

Slovačka jama (-1.320 m) je jama na Velebitu, u Hrvatskoj. Nalazi se na Malom kuku (jugoistočni kut Rožanskih kukova), u Nacionalnom parku Sjeveni Velebit.

Povijest istraživanja

Otkrili su je 28. srpnja 1995. godine tijekom ekspedicije Velebit ’95  dva slovačka speleologa — Branislav Šmída i Marcel Griflík, koji su u 9 dana istraživanja uspjeli doseći dubinu od 516 m. Primjećen je i vodoravni kanal na -350 m, koji je ostavljen za kasnije ekspedicije. Ulaz u jamu se nalazi na 1.520 mnv.

Na kraju ekspedicije Slovačka jama ’98 trebalo je iz jame izvući puno opreme, odlučeno je napraviti dvije korisne stvari: izvući jedan dio teške opreme i napraviti vježbu. Dana 8. kolovoza 1998. godine postavljena su sva sidrišta za spašavanje do vodoravnog kanala na 350 m dubine. Cilj vježbe bio je isprobati mogućnosti spašavanja u uvjetima kad mali broj ljudi izvodi spašavanje s velike dubine.

Ulaz u Slovačku jamu nalazi se na nadmorskoj visini od 1520 m na sjeveroistočnom dijelu velike vrtače, iza kote 1565 m Maloga kuka, u smjeru sjeverozapada. Uspon do ulaza u jamu od Velikog Lubenovca traje 45 minuta.

Opis Slovačke jame daju Šmida (1996, 1997, 1998, 1999), Bakšić (1997, 1998, 1999), Bakšić i dr. (1999).
Slovačka jama ima špiljski ulaz okrenut prema jugu. Ulazna dvorana s velikim kamenim blokovima nazvana je Horal. U njoj se preko dva mala skoka (4 i 3 m) dođe do suženja. Kroz suženje Fučak, gdje se osjeća jako strujanje zraka, ulazi se u prvu vertikalu (14 m), iz koje se u smjeru jugoistoka odvaja kratki zarušeni odvojak. U suprotnom se smjeru kroz usku pukotinu ulazi u vertikalu Pokojna (50 m). Prije ulaza u ovu vertikalu moguće je ispod kamenih blokova proći u paralelnu vertikalu koja završava nakon 26 m, a povezana je s vertikalom Pokojna, pa predstavlja drugi ulaz u Pokojnu.
Vertikala Pokojna završava kosom dvoranom, na čijem dnu je prolaz u vertikalu Grepova. Iz vertikale se prema jugu uzdižu dimnjaci, a prema sjeveru se pruža uski meandar s dva manja skoka. Nakon prvog skoka nalazi se prolaz u koji su se 1995. godine popeli slovački speleolozi i tako ušli u vertikalu od 24 m. Nakon toga došli su u uski Hrncovi meandar s kaskadama, koji završava neprolaznim suženjem.
Nakon drugog skoka uskom pukotinom prođe se do uzlaznog meandra, gdje se kroz suženje u podu (Učko) uđe u 195 m duboku vertikalu Cez celu zem. Ona je u svom gornjem dijelu prekinuta policom s blatnim jezercem (60 m). Otprilike na polovici vertikale Cez celu zem nalazi se otvor u paralelnu vertikalu (Kam?), koja završava neprolaznim meandrom. Širina ove vertikale je između 3 i 6 m, a duljina mjestimično i do 20 m.

Vertikala Cez  završava dvoranom na 300 m dubine, odakle se preko kratkog suženja nazvanog Eriksan spaja sa slijedećom vertikalom Poseidon (213 m). Vertikala Poseidon završava dvoranom dimenzija 14 x 6 m te visine 30 m. Do ovog dijela jama je duboka 516 m, dok joj je horizontalna projekcija u smjeru sjevera duga nešto preko 70 m.
U gornjoj trećini vertikale Poseidon, na dubini od 349 m, nalazi se ulaz u horizontalni kanal i nove dijelove jame. Horizontalni kanal, čije je dno prekriveno kamenim blokovima i naslagama crvene gline, pruža se u smjeru sjeverozapada. Nakon 15 m slijedi uski prolaz u kojem se osjeća jako strujanje zraka. Iza prolaza kanal se račva u dva paralelna kraka, koji se spajaju na prostor nazvan Koridor. Sjeverni krak, ispunjen naslagama crvene gline, odvaja se prije skoka od 4 m i u njemu su pronađene brojne kosti šišmiša. Drugi krak nakon skoka spušta se koso do -360 m, gdje između kamenih blokova 1998. godine nalazio prvi slovački bivak. Jama je na ovom mjestu izrazito razvedena, a dva najperspektivnija dijela čine Črevo i Kankulovska vetva, koja se nastavlja u Velebni kanal.