Dvorac Klenovnik

About this listing

Najveći dvorac u Hrvatskoj je dvorac Klenovnik, spomenik nulte kategorije.
Na njegovu se mjestu u srednjem vijeku nalazila utvrda.

Klenovnik se prvi puta spominje vrlo rano, već 1244. godine kada ga hrvatsko-ugarski kralj Bela IV oduzima Pochunu i daruje varaždinskom županu Mihajlu.
Nakon njega Klenovnik posjeduje obitelj Bebeka do kraja 14. st.

Kao i svi zagorski gradovi Klenovik je 1456. godine pripao kralju Matijašu Korvinu i njegovom sinu Ivanišu.
Ivaniš poklanja 1503. godine Klenovnik i Trakošćan svojem podbanu Ivanu Gyulayu.
Smrću Ivana Gyulaya mlađeg 1567. godine, dvorci Klenovnik i Trakošćan ponovo dolaze pod kraljevu vlast.

Prema najstarijem natpisu u dvorcu, Klenovnik je podignut 1616. godine sudeći prema latinskom natpisu u unutrašnjem dvorištu, koji među ostalim kaže: Nek’ stoji dom taj dok mrav ne ispije more i kornjača ne obiđe svijetom..
Sagradio ga je ban Ivan II Drašković u obliku četverokrilne ranobarokne dvokatne građevine s unutrašnjim dvorištem, 90 soba i 365 prozora. Objekt je građen kao četverokut, s arkadama prema dvorištu.

Moguće je da je dvorac barem djelomično sagrađen od starog Klenovnika.
Drugi natpis je iz 1667. g kada je dograđeno sjeveroistočno krilo.
Sedamdesetih godina 16. st. kralj Maksimilijan prodaje za 20 000 forinti utvrde Klenovnik i Trakošćan, Gašparu i Draškoviću s pravom vlasništva i nasljeđa.
Otada će Klenovnik ostati u vlasništvu obitelji Drašković sve do sredine 19. st.
Važno je napomenuti da je dvorac Klenovnik obitelji Drašković služio za rezidencijalni i stalni boravak dok je Trakošćan više služio za povremeni boravak što neki povjesničari zanemaruju ističući dvorac Trakošćan kao glavno sjedište obitelji Drašković.