Valerijin park

About this listing

Valerijin park nastao je kao posljedica širenja parkovnog zelenila prema amfiteatru u razdoblju od 1890. do 1893. godine i bio je vrhunac parkovne umjetnosti toga doba u Puli, a dobio je ime u spomen na kraljicu Valeriju

Park je trokutastog oblika, a smješten je ispod same antičke ljepotice Arene. Bio je i ostao odredište svih posjetitelja. Cijeli je park bio zbirka topijarno šišanih geometrijskih oblika (kugle, kvadrati, stošci, polukugle) za što su korištene vrste koje se mogu lijepo oblikovati kao npr. lovor, bekovina, šimšir, kalina.

Staze su u ovom parku, za razliku od prethodnih, pravilne i pod pravim kutom. Središnji motiv bio je vodoskok u kojem je 1897. godine postavljen mjedeni kip Amora. Uklonjeni su nakon nekoliko godina, a na njihovo je mjesto 1904. godine postavljen spomenik austrijskoj carici Elizabeti. Srušen je i uklonjen 1934. godine da bi 1940. na njegovo mjesto bila postavljena rimska vučica s Romulom i Remom. Nakon Drugog svjetskog rata, talijanske su ga vlasti odnijele, a na njegovo je mjesto 1953. godine postavljen spomenik Mornaru posvećen pobuni mornara 1918. godine, ali je i on 1995. godine maknut. Za talijanske vladavine park je nosio ime princa Umberta.

Biljne vrste sađene u ovom parku bile su slične onima na Monte Zaru. Tu se mogu naći cedrovi, čempresi, juka, velika i mala žumara, lovor, oleandar, tisa i bekovina.

Tisa (Taxus baccata) je zaštićena biljna vrsta u Hrvatskoj, stoga je pravo blago imati ovako lijepo razvijene primjerke u parkovnoj baštini.

Danas, kao i prije stotinu godina, u ovom parku prevladavaju grmovi lovora koji su vještim vrtlarskim škarama oblikovani u razne forme. Staro je vjerovanje da drvo lovora štiti od munje, zla i zaraznih bolesti te se stoga često sadio u blizini kuća. Također, lovorova grančica je od davnina simbol vojne slave, ali i uskrsnuća pa su lovorove vijence stari Rimljani vješali na vrata za doček Nove godine.