Crkva sv. Spasa u Dubrovniku

About this listing

Crkva sv. Spasa sagrađena je 1520. godine kada je Dubrovnik zadesio jaki potres u kojem je smrtno stradalo dvadesetak ljudi, a mnoge su građevine bile devastirane. Zidine su se ljuljale, a građani su mislili da će brdo Srđ pasti na grad. Iz straha su se odlučili za gradnju zavjetne crkve kako bi se zaštitili od prirodnih nepogoda. Zanimljivo da u to vrijeme nije harao samo potres, već i kuga koja je dvije godine pustošila Dubrovčane. Crkva je posvećena blagdanu Spasova (Uznešenja), pa se na taj dan održavala procesija.

Izgradnju crkve vodio je glasoviti korčulanski arhitekt Petar Andrijić koji ju je sagradio u renesansnom stilu odmah s lijeve strane na zapadnom ulazu u grad, preko puta Onofrijeve fontane. Zanimljivo da je Andrijić kasnio s gradnjom, a pošto je uzeo akontaciju, dubrovačke vlasti su ga bacile u tamnicu na dvije godine.

U Dubrovniku je dotad prevladavao gotički stil gradnje, pa se crkva sv. Spasa smatra prvom cjelovitom renesansnom građevinom. Crkva ima trolisno pročelje, a crkve u sličnom stilu gradile su se diljem Dalmacije, a jako podsjeća na znamenitu šibensku Katedralu. Legenda kazuje da su plemkinje sudjelovale u gradnji crkve noseći kamen i drvene materijale. Unutrašnjost je naslikao talijanski slikar Pier Antonio Palmerini.

Stoljeće i pol kasnije, točnije 1667., Dubrovnik je zadesio novi potres, ovoga puta znatno jači u kojem je poginula polovica stanovništva. Crkva sv. Spasa nije pomogla da se katastrofa izbjegne, ali zanimljivo da je ona bila jedna od rijetkih građevina kojima se u potresu ništa nije dogodilo. Također, ni u ratu nije nijednom izravno pogođena.

Nevjerojatno zvuči da je za vrijeme francuske okupacije ova crkva bila pretvorena u skladište soli. Danas se u unutrašnjosti crkve organiziraju koncerti i likovne izložbe, a otvorena je za razgledanje posjetiteljima.