Veleučilište u Karlovcu

Šezdesetih godina u Karlovcu su osnovane Viša tehnička strojarska škola (1960.), Viša tehnološka škola kemijskog i kožarskog smjera (1961.), a u Dugoj Resi Viša tehnička tekstilna škola (1961.). Sve te više škole imale su organizacijsku, financijsku i svaku drugu podršku industrije karlovačke regije, za čije su potrebe i školovale kadrove više stručne spreme. U to je vrijeme u Karlovcu postojala i Viša pedagoška škola, a jedno vrijeme i odjel Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Potrebe za stručnjacima bile su velike, industrijski rast ubrzan i Karlovac se razvijao u smjeru visokoškolskog grada, s posebnim naglaskom na tehničke i tehnološke studije. Nešto kasnije, za potrebe Više tehničke strojarske škole sagrađena je posebna zgrada (sadašnja zgrada Veleučilišta u Meštrovićevoj 10) te proširena zgrada dugoreške srednje škole s jednim dijelom uređenim za potrebe studija tekstilstva u Dugoj Resi.

Tijekom sljedećih dvadesetak godina mijenjali su se nastavni planovi i programi škola, organizacijski oblici, broj upisanih studenata, no kontinuitet visokoškolskog obrazovanja nije se prekidao. Prijelomni trenutak bilo je ljeto 1983. godine kada je, prema tada važećim zakonskim propisima, postalo nemoguće samostalno djelovanje viših škola koje su se trebale pridružiti postojećim fakultetima ili ukinuti. Viša tehnička strojarska škola udružila se u Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a Viša tehnička tekstilna škola u Tehnološki fakultet u Zagrebu (današnji Tekstilno-tehnološki fakultet).Viša tehnološka kemijska škola prestala je s radom, i ta se vrsta obrazovanja ugasila u Hrvatskoj, dok je kožarski dio studija nastavljen pri Tehnološkom fakultetu u Zagrebu (današnji Fakultet kemijskog inženjerstva) još par godina i onda također zamro. Ugasila se i Viša pedagoška škola, a studij zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u Karlovcu nije upisao drugu generaciju.

Studij strojarstva u Karlovcu i studij tekstila u Dugoj Resi, u organizaciji matičnih fakulteta u Zagrebu, zamjetno su podigli razinu akademskog rada i dočekali su 1997. godinu i zakonske mogućnosti osnivanja Veleučilišta u Karlovcu kao ozbiljne institucije za organizaciju stručnog studija na svojim područjima. Osim manjeg broja domaćih nastavnika, nastavu su većim dijelom izvodili nastavnici fakulteta, a u njoj su sudjelovali i najistaknutiji stručnjaci iz gospodarstva regije.

Uredbom Vlade Republike Hrvatske (N.N. br. 40/97 od 16. travnja 1997.)  Veleučilište u Karlovcu osnovano je 16. travnja 1997. godine (pa je taj dan i postao Dan Veleučilišta) na lokaciji Ivana Meštrovića 10, i to za djelatnosti visoke naobrazbe. U zgradi na navedenoj lokaciji danas se nalazi samo Strojarski odjel i knjižnica, dok su svi ostali odjeli, dekanat i stručne službe, locirani u zgradi Veleučilišta na Trgu J. J. Strossmayera 9. Od 2005. godine zgrada je u vlasništvu Veleučilišta u Karlovcu koje ju je uredilo za svoje potrebe.

Zgrada je smještena na sjevernom rubu karlovačke Zvijezde, između šanca te Banjavčićeve i Kraševe ulice. Objekt je tlocrtno utemeljen u 17. stoljeću, a dovršen je početkom 18. stoljeća. Od izgradnje u 17. stoljeću namjena objekta bila je stambena i administrativna, uvijek u vlasništvu vojnih subjekata. Uz sjeverozapadno pročelje zgrade Veleučilišta prema sjeveroistočnom rubu parcele (bivšem Karlovom Bastionu), prostire se vrt Veleučilišta na površini od oko 10890 m2. Vrt je prva parkovno uređena površina u povijesnoj Zvijezdi koja je vidljiva već 1752. godine. Godine 2003. godine  vrt darovnicom Ministarstva obrane prelazi u vlasništvo Veleučilišta u Karlovcu.

Godine 1997. izabran je prvi rektor Veleučilišta prof. dr. sc. Mirko Butković, a za dekane su izabrani prof. dr. sc. Antun Alegro 2006. godine, prof. dr. sc. Branko Wasserbauer, prof. v. š.  2010. godine, a 2018. godine za dekanicu Veleučilišta u Karlovcu  izabrana je dr. sc. Nina Popović, prof. v. š.