Ludbreg – centar svijeta

Podravski gradić na rijeci Bednji, Ludbreg, jedan je od najstarijih naselja u Hrvatskoj. Ima zaista bogatu povijest koja seže još u rimsko razdoblje što nam dokazuju arheološka istraživanja.
Na području Ludbrega ljudi žive od prapovijesnih vremena, a sam je grad svjedočio brojnim kulturama, civilizacijama i povijesnim događajima.

Ludbreg je grad legendi, legendi koje privlače turiste iz svih krajeva Hrvatske, ali i svijeta.

Na mjestu današnjeg Ludbrega, Rimljani su, uočivši dobar geografski položaj mjesta, izgradili Castrum loviu koja je ubrzo postala vrlo važno prometno, ali i trgovačko središte. Legenda kaže kako su upravo na ovom mjestu bili zamišljeni zemaljski krugovi, a na njihovim obodima smještene velike metropole, na različitim stranama svijeta, ali na istoj udaljenosti od točke mjerenja.

Tu je legendu potvrdio švicarski povjesničar umjetnosti dr. Erasmus Weddigen. On je, uzevši Ludbreg za ishodište, po zemljopisnoj karti opisivao krugove te uočio da se zaista na toj zamišljenoj liniji nalaze veći gradovi, ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Kao dokaz ove legende upisani su Ludbregu najbliži gradovi – Varaždin, Čakovec, Koprivnica i Varaždinske Toplice koji su od Ludbrega udaljeni oko 20 kilometara.

Proučavajući zemljopisnu širinu, dr. Weddigen, na suprotnoj strani kugle zemaljske pronašao je mali južnopacifički otočić Antipodes koji se nalazi u blizini Novog Zelanda čiji je nastanak vezan uz još jednu ludbrešku legendu – legendu o Ludbregi.

Nedaleko od Varaždinskih Toplica, rođena je Ludbrega.
Bila je obrazovana i lijepa kći upravitelja imanja koji je bio u službi grofa Bele II. Iako je bila obrazovana, njen je život obilježila borba s „nečastivim“ koji joj se više puta umiješao u planove. Prvi puta „nečastivi“ ju je zaveo sa samo šesnaest godina u obliku viteza Urlika s kojim je dobila sina Teobalda. Ludbrega se brinula o sinu te radila kao služavka i pomagala bolesnima i siromašnima.

Drugi puta „nečastivi“ je došao u obliku eremita i pokušao zavesti lijepu Ludbregu. Taj je drugi put završio tako da je Ludbrega, bježeći od zla, pronašla malu vinogradsku kućicu te je nakon toga ubrzo postala vješta i cijenjena vinarka. Svoje vino, koje je bilo poznato kao izrazito ljekovito, darivala je samostanima, kapelicama i crkvama.

Kada je odrasla, Ludbrega je bila izrazito lijepa te se „nečastivi“ ponovo pojavio, ovaj put u oblik bogatog grofa koji je htio kupiti njen vinograd. Ludbrega je izgubila strpljenje te je u naletu bijesa grofa zabila u zemlju pomoću drvenog križa nakon čega je na suprotnoj strani kugle zemaljske eksplodirala Antipodravina od koje je ostao vulkanski otočić Antipodes.

Kao dokaz autentičnosti ove legende je i izvor slane vode koji se zaista nalazi u Ludbregu, a koji izlazi na mjestu gdje je Ludbrega u zemlju zabila križ. Ludbrega je umrla na svom imanju, a njeni su simboli kalež, grožđe i vinska preša.