Otok Jabuka

About this listing

Jabuka je vulkanski otočić čunjastog oblika u Jadranu, zapadno od Visa. Drugi otok eruptivnog podrijetla, uz otok Brusnik, otok Jabuka, od Komiže na Visu udaljen je oko 70 km u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi otoku, magnetska igla kompasa posve ¨poludi¨ pa inače korisna navigacijska naprava postaje suvišna. Međutim, brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se otok nalazi daleko od svih morskih putova i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je on svrhom i razlogom putovanja. Jabuka gotovo da i nije otok. Ovdje nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju ikakve nastambe, more uokolo vrlo je duboko (260 m) i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 97 metara visoka klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj. Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih otoka i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće želite li ovdje pristati. Rijetko posjećivano, more oko otoka bogato je ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu ¨zečina¨, a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen. Strmih je obala i teško pristupačan i to tek za mirnog vremena sa jugozapadne strane. Na otoku se održala endemska vrsta crna gušterica Podarcis melisellensis pomoensis i biljni strogo zaštićeni endemi – jabučka zečina (Centaurea jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Obje pripadaju u porodici Asteraceae. Od 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode. Jabuka je 97 metara visoka klisura koja se nalazi mimo svih morskih putova, a u novije vrijeme postaje meta jedriličara. Okolno more bogato je ribom, posebice zubatcom poznatim i kao “car o’ rib”. Područje oko Jabuke, poznato kao Jabučka kotlina prirodno je mrijestilište riba i ostalih vrsta: oslića, škampi, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine i sl. Otok je nenaseljen.

Jabuka je po svojoj površini jedan od najmanjih jadranskih otoka. Prvi put je zabilježena na pomorskim kartama početkom 14. stoljeća, a zbog svoje prepoznatljivosti unosili su je gotovo svi kartografi i pisci portulana. Njezino prvotno mletačko ime bilo je Mellisella, a nakon toga Pomo. Kao doprinos ovim podacima, u radu su navedena trideset četiri opisa Jabuke koja su dali putnici tijekom plovidbe Jadranom od kraja 14. do kraja 17. stoljeća. Od atributa koje je otok dobivao najčešće se pisalo da je visok, šiljast i kamenit. No bilo je i maštovitijih, kao primjerice usporedbe s egipatskim piramidama. Putnici su opisali i lov na sokolove koji su se tamo gnijezdili, a sve te podatke dobivali su od članova posade broda. Analiziran je i, zasad, najstariji slikovni prikaz otoka koji je napravio Nizozemac de Bruijn i objavio ga 1698. godine.

Već posljednjih sto pedeset godina malo koji otok u Jadranskom moru privlači pozornost domaćih i stranih znanstvenika u širokoj lepezi od arheologa i biologa, preko prometnih stručnjaka do geologa i geodeta, kao što je to Jabuka (Ginzberger, 1916.; Nadilo, 2000.; Anić, 2008.; Brkić i dr., 2011.; Kudrna Prašek, 2013.). S obzirom na to da je površinom izrazito malena, da je oduvijek nenastanjena i da (gotovo) nikad nije bila predmet gospodarskog interesa, tako velika pozornost akademske zajednice je iznenađujuća. No već stoljećima ranije Jabuka je bila neizostavan geografski objekt u mnogim priručnicima i kartografskim prikazima ne samo lokalnog, jadranskog prostora, nego i onoga, tada globalnoga, mediteranskog pomorskog okruženja. Oko njezina prepoznatljivog izgleda svi su se slagali, ali prijepor je nastao zbog imena.