Šetnica uz Rječinu

About this listing

Markirana pješačko-izletnička staza Šetnica uz Rječinu vodi od grada Rijeke do izvora Rječine. Kroz Općinu Jelenje prolazi dio mreže tzv. Riječkih šetnica, od izvora Rječine do mjesta Valići te nastavlja dalje do Trsata. Šetnica, dugačka 20ak kilometara, prolazi uz sam vodotok bisera grobničkog kraja. Staza nudi slikovite ambijente kanjona, starog Gašparovg mlin u Martinovom selu i spektakularnih pogleda s obronaka iznad kanjona.

Prostor kanjona Rječine godine 1985. proglašen je zaštićenim objektom prirode. Zaštitio se tako bogat životinjski i biljni svijet, poput bujnih šuma kroz koje vas šetnica vodi.

Staza je uistinu lagana, bez uspona i silazaka, prikladna je za sve uzraste te je odlična opcija za početnike koji žele nabiti kilometara u svojim gojzericama.

Postoji mnogo opcija kako se priključiti ovoj stazi, a sve zapravo ovisi o tome koliko si raspoložen za šetnju. Najpoznatija startna pozicija je ona na Trsatu od Frankopanskog trga, no stazi se možeš priključiti i kod Hartere. Upravo to smo učinili mi. Ako dolaziš s autom, prije ulaska u kompleks Hartere imaš parking gdje možeš ostaviti auto. I jedna i druga startna pozicija su izvrstan odabir jer se upoznaješ s poviješću Rijeke – s jedne strane tu je predivan Trsat, s druge devastirana Hartera. Obje lokacije su veoma bitne za riječku povijest. Zapravo kada izađeš iz kompleksa Hartere stižeš do točke gdje su stepenice do Trsata, što je ujedno križanje staza.

Kompleks ruševnog i zaboravljenog industrijskog mlina Žakalj koji potječe iz 1839. godine je impresivan.

Ovaj dio staze je fascinantan, ne samo za djecu nego i za odrasle. Imaš osjećaj kao da se nalaziš u nekom avanturističkom filmu u potrazi za izgubljenim gradom i njegovim blagom. Sama staza prolazi kroz zaboravljeni kompleks mlina kojeg je u međuvremenu obuzela priroda.

Staza nastavlja do još jednog mlina gdje možemo prijeći na drugu stranu Rječine. U pitanju je Matešićev mlin koji je manji, ali isto tako zove u istraživanje. Smatra se kako je izgrađen četrdesetih godina 19. stoljeća te je i njega 1863. zadesio požar. On pak nikad nije obnovljen te desetljećima propada. Zanimljiv je zato što su i danas sačuvani tuneli za vodu putem kojih se crpila Rječina. Na ovom dijelu, ako vrijeme dopušta, doslovno možeš piknik napraviti u samom koritu rijeke.