Stajine-Vagan-Ćorina prosina-Marasovac-Zapadni Babin vrh-Vaganski vrh

About this listing

Polazna točka za ovaj planinarski izlet je okretište kamiona na području Stajine. Unutar spomenutog okretišta ima dovoljno mjesta za parkirati automobil. Do Stajina se dolazi jako jednostavno i imaju dva moguća prilaza:

Prvi prilaz: Ako se dolazi autocestom Zagreb-Split, istu treba napustiti na izlazu za Sveti Rok. Nakon prolaska naplatnih kućica dolazi se na staru cestu Gospić-Gračac i tu treba skrenuti u smjeru Gospića i voziti do sela Raduč u koje se nalazi smjerokaz za skretanje prema visoravni Bunovac. Kada se skrene sa glavne vožnja se nastavlja makadamskom cestom do križanja istih kod drvenog spomenika, na kojem makadamska cesta zavija oštrije lijevo a druga oštrije desno. Na ovom mjestu treba skrenuti desno i nastaviti vožnju sve do spomenutog okretišta automobila. Na putu do okretišta prolazi se još jedno križanje makadamskih cesta na kojem treba nastaviti ravno.

Drugi prilaz: Nije trenutno u funkciji jer se nekadašnja makadamska cesta proširuje i nakon završetka biti će protupožarni put. Autocestu A1 treba napustiti na čvoru Sveti Rok i nakon prolaska naplatnih kućica i dolaska na križanje sa cestom Gračac-Gospić, treba skrenuti desno na spomenutu cestu i nastaviti vožnju po njoj (smjer Gospić). Nakon prolaska table koja označava ulazak u selo Papuča, treba nastaviti vožnju do prve asfaltirane ceste s lijeve strane na koju treba skrenuti lijevo. Na skretanju nema nikakve oznake niti putokaza. Ova asfaltna cesta vodi do šljunčare „Papuča“. Neposredno prije skretanja u ograđeni dio spomenute šljunčare, napušta se asfaltni put, vožnja se nastavlja ravno po makadamskom putu sve do okretišta kamiona na području Stajine. Protupožarna makadamska cesta se nalazi u fazi rekonstrukcije i za vrijeme izvođenja radova može biti neprohodna. Radovi na ovoj cesti se prekidaju 15. 12. 2020 do 15. 06. 2021 i u tom vremenu će se moći proći terenskim vozilom do Stajina. Slijedeće ljeto završiti će se spomenuta rekonstrukcija pa će pristup ovom dijelu Velebita biti značajno olakšan jer će na najvećem dijelu ove makadamske ceste biti omogućeno mimoilaženje vozila. Za vrijeme izvođenja ovog planinarskog izleta, ova cesta je bila u izgradnji a korišten je prvoopisani pristup koji je također dobar i prohodan za sve automobile koji imaju malo više podignuto podvozje.

Od parkirališta na okretištu kamiona, planinarska staza odmah kreće oštrije uzbrdo uz Vagansku kosu do prijevoja na njoj. Sa ovog prijevoja slijedi isto malo oštriji spust na livadu Vagan. Planinarska staza vodi gotovo po njenoj sredini, do njenog južnog kraja na kojem je križanje planinarskih staza, na kojem treba skrenuti desno. Neposredno ispred označenog križanja, nalazi se izvor vode.

Nakon skretanja, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi, koja stalno malo dobaiva pa malo gubi na nadmorskoj visini, dobro je markirana i nije uhodana sve dok se ne dođe do zarušenog PD Štirovac.

PD Štirovcem (1590 m) Nalazi se u šumi uz poljanu Ćorina prosina, ispod vrha Štirovac (1590 m). Sagrađen je 1955. i otvoren 3. srpnja iste godine, ponajviše zaslugom planinara iz Metka i Knina na čelu s generalom dr. Petrom Kleutom, koji je izabrao lokaciju doma. Dom je jednokatna zidana zgrada. Prizemno se nalazi kuhinja, blagovaonica i stalno otvoreno sklonište s 5 ležajeva. Na prvom su katu dvije sobe s po 4 kreveta i dvije sobe s po 14 skupnih ležaja. Na tavanu postoji mogućnost smještaja za još dvadeset ljudi. Pored zgrade zidana je cisterna, ali voda nije za uporabu, a ispod potpornog zida ispred doma prirodna je neograđena jama sa snijegom. S istočne strane doma na rubu Ćorine prosine izvor je koji vrlo rijetko presuši. Zadnjih godina dom je stalno otvoren i dosta zapušten. Nema čuvara, formalno je pod upravom PSH i PD »Badanj« iz Metka. Njegova lokacija u blizini najviših velebitskih vrhova zgodna je za duži boravak i za izlete u okolicu, iako je dom izvan najvažnijih planinarskih puteva. Pri tom divna travnata poljana Ćorina prosina uz dom može poslužiti za sportske igre i kampiranja. Ovaj opis je preuzet od autora Ante Rukavine i njegovog uratka: „PRILOG POVIJESTI VELEBITSKIH PLANINARSKIH OBJEKATA“.

Nažalost, spomenuti planinarski dom je zapaljen 1991 god. a okolina doma je minirana. Sada je to samo ruševina od koje je kao nekakva cjelina ostala samo cisterna. Sada je okolina doma razminirana pa se možda nekada u budućnosti i obnovi.

Kod spomenutog zarušenog planinarskog doma je križanje planinarskih staza, na kojem treba skrenuti lijevo, spustiti se na prostranu livadu Ćorina prosina, prijeći preko nje u smjeru juga i nastaviti uspon uz sjeverni obronak planine Štirovac, jako oštro uzbrdo, sve do izlaska na prostranu Marasovačku visoravan, koja je omeđena vrhovima Marasovac i Štirovac sa sjeveroistočne strane. Kada se iziđe na spomenutu visoravan, uspon se nastavlja po njoj do križanja planinarskih staza kod izvora Marasovac, na kojem treba skrenuti lijevo u smjeru Vaganskog vrha.

Nakon izvora Marasovac planinarska staza skreće oštro desno i uzdiže se iznad travnato-kamenite padine, nakon toga skreće lijevo i nastavlja uspon dosta oštro uzbrdo, kroz rijetku bukovu šumu sve do izlaska na travnatu golet s koje se otvara jako lijep vidik na Zapadni Babin vrh (1741 m). Vidici su s ovog dijela uspona neometani su i nezaboravni. Nakon spomenute travnate goleti po kojoj planinarska staza vodi polako uzbrdo slijedi posljednji kratki jako oštar uspon po desnoj padini bezimenog vrha, do izlaska na prijevoj između njega i Zapadnog Babina vrha (1738 m).

Sa ovog prijevoja, može  se popeti na Zapadni Babin vrh. S lijeve strane Grebenske planinarske staze podignut je kamen na kojem se nalazi markacijska oznaka. Od tog kamena slijedi izravan uspon na ovaj vrh, koji u najvećem dijelu vodi po krupnijem siparu, koji nije jako težak za savladavanje. Na mjestima bez sipara busenovi su trave. Cijelo vrijeme uspona sam vrh je vidljiv. Staza do njega nije markirana i prepušteno je svakome da izabere svoj put. Kada se iziđe na vršnu točku, uočava se da je sam vrh u naravi greben dugačak 100-tinjak metara, na kojem se nalaze dvije malo veće grupe naslaganog kamenja, koje izgledaju kao zaklon od sjevernih vjetrova a moguće je da su u vrijeme Domovinskog rata služile kao osmatračnice.

Na grupi naslaganog kamenja koja se nalazi na sredini spomenutog grebena, na jednom većem kamenu nacrtana je strelica kao smjerokaz, koja upućuje da je vršna točka na drugoj naslaganoj grupi kamenja. Kod druge grupe kamenja, sa njene sjeverne strane, veća je kamena ploča (kamen živac), na kojoj je ispisano ime vrha i njegova nadmorska visina. Na kamenu piše samo „Babin vrh“ a obzirom da ima još jedan koji se nalazi zapadno od Svetog brda, koji ima isti naziv, pa da bi se ta dva vrha razlikovala, ovaj je nazvan „Zapadni Babin vrh“. Također, na spomenutom kamenu ispisana je nadmorska visina 1738 m iako u puno izvora navodi se nadmorska visina od 1741 m.

Sa Zapadnog Babina vrha, ljepši su vidici nego sa susjednog Vaganskog vrha, koji su neometani u svim smjerovima i otvoreni su prema moru. Sa vrha slijedi silazak po grebenu do sedla između Bezimenog i ovog vrha. Sa sedla se treba spustiti po jugozapadnoj padini Bezimenog vrha do križanja planinarskih putova na kojem se prema jugu odvaja „Bukova staza“ sa Velebitskim planinarskim putom (Grebenskom stazom). Na ovom križanju treba skrenuti lijevo i nastaviti uspon spomenutom Grebenskom stazom.

Nakon ovog prijevoja planinarska staza gubi malo na visini, a vodi poprijeko po južnoj padini Babina Vrh, iznad dubokog ljevkastog bazena koji se nalazi na njenoj desnoj strani, a na tom dijelu uspona prvi put se otvara vidik na Vaganski vrh. U nastavku planinarska staza gotovo da ne dobiva ništa na nadmorskoj visini, a vodi po strmim padinama između Babin Vrh i Vaganski vrh. Na kraju ovog ravnog dijela uspona, planinarske staze skreće oštro lijevo i u dosta oštrom usponu kroz klekovinu, vodi do vrha.

Vaganski vrh je malo neobičan. Travnat je, a veličina mu je kao nogometno igralište. Oznaka vrha u prošlosti je više puta mijenjala lokaciju. Vrh je označen gomilom kamenja u koju je ugrađen drveni križ, na kojem je istaknuto ime vrha i nadmorska visina a sa stražnje strane se nalazi raspelo. Nekada je tu bio samo zapiknut drveni križ dok je na jednoj većoj kamenoj ploči natpis s imenom vrha i nadmorskom visinom. Planinarski metalni žig se nalazi pored oznake vrha. U neposrednoj blizini žiga je i metalni tuljac u kojem se nalazi upisna knjiga. Ovi natpisi, žig i upisna knjiga su i dalje ostali na svojim tradicionalnim mjestima.

Statistika i pregled staze